Predrag Lucić i Boris Dežulović večeras su u OKC Abraševiću izveli svoj nepredvidljivi i neponovljivi pjesničko-satirički cabaret pod nazivom ‘Melodije bune i Neretve’. Predstava je to ismijane stvarnosti i nasmijane publike.
Autorski i izvođački dvojac čine sljedeće individue: Predrag Cune Lucić, The Voice, na hrvatskoj sceni poznat kao Onaj Kojemu Ne Treba Mikrofon, te Boris Dežulović Tozovac, Compay Segundo, poznat kao Onaj Desno Od Lucića Što Otvara Usta.
Predrag Lucić (1964. Split), hrvatski je novinar, književnik i redatelj. Jedan je od osnivača Feral Tribunea, čuvenog glasila hrvatskih anarhista, protestanata i heretika. Pokrenuo je i uređivao Feralovu biblioteku. Od ljeta 2009. u riječkom Novom listu ispisuje dnevnu kolumnu pod naslovom Trafika.
Objavio je Greatest Shits – Antologiju suvremene hrvatske gluposti (u koautorstvu s Borisom Dežulovićem, 1998.), pjesmaricu Haiku haiku jebem ti maiku (2003.), knjigu lirike Ljubavnici iz Verone (2007.), a od svojih je pjesama i tuđih programa za zaglupljivanje pučanstva sačinio čitanke Sun Tzu na prozorčiću (2009.) i Bezgaća povijesne zbiljnosti (2010.). Od 2007. zajedno s Dežulovićem nastupa u pjesničkom kabareu.
—
Boris Dežulović (1964. Split), hrvatski novinar i pisac, jedan je od osnivača alternativnog kazališta Epicentar (1985) i splitskog tjednika Feral Tribune (1993.) kojeg uređuje s Predragom Lucićem i Viktorom Ivančićem. Feral napušta 1999. i prelazi u zagrebački Globus gdje redovno objavljuje kolumnu Ugovor s đavlom.
Godine 2003. objavio je Christkind, znanstvenofantastični roman o putovanju kroz vrijeme i etičkim dilemama vezanim za mogućnost ubojstva Adolfa Hitlera kao bebe. Godine 2005. objavio je Jebo sad hiljadu dinara, satirični roman o ratu u Bosni i Hercegovini, kao i knjigu poezije Pjesme iz Lore. Slijedila je Poglavnikova bakterija ( 2007.), Ugovor s Đavlom ( 2008.), Zločin i kazna (2010.).
wpDiscuz