„Osnovna teza mog predavanja iz koje sve proizlazi je da mi koliko god težili, voljeli i njegovali svoj kulturni identitet o njemu zapravo ne znamo mnogo, ako ne znamo o drugim identitetima koji nas okružuju i koji su u svezi s našim identitetetom. Ta interakcija između kulturnih identiteta je važna, što je i tema susreta, te se treba na sustatavan način istraživati u programima akademskih zajednica i obrazovnim institucijama“, izjavio je Ivan Lovrenović za Hrvatski Medijski Servis.
Lovrenovića je danas održao predavanje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, u sklopu kolegija Interkulturalno razumijevanje pod nazivom „Neznanje o drugima – slabo znanje o sebi“ (Kulturni identiteti u BiH).
Razlike u kulturnim identitetima između tri naroda u Bosni i Hercegovini su vidljive, ali ne treba od toga graditi nikakve barijere, rekao je poznati hrvatski bosanskohercegovački književnik.
„Kako bi se barijere uklonile potrebna je drugačija politička klima, a problem jeste izdržati i održati se kako ne bi podlegli i predali se bilo kojoj vrsti politike. Posebno je prije čovjek bio izložen i sklon pokleknuti jer su vladale mentalne i političke diktature“, kazao je Lovrenović.
Lovrenović je tu tvrdnju potkrijepio nizom primjera iz povijesti BiH, po kojima je vidljivo kako među narodima u BiH, koji se kulturno najviše razlikuju po religiji, ima dosta preklapanja. Naveo je kako čak i u zasebnim kulturnim tradicijama, zasnovanim na različitim religijama kao zatvorenim sistemima, ima elemenata sličnosti.
“Probjanja” u kulturnim tradicijama
“U narodnom životu, i u onome što zovemo kulturnom tradicijom, čak se i tu događaju ‘probijanja’. Imamo primjer, koji je trajao sve do posljednjeg rata, gdje su bosanski katolici u crkvenom životu, u najmističnijem trenutku liturgije” imali običaj izvoditi gest “na isti način na koji i muslimani držeći ruke kada klanjaju”, pojasnio je Lovrenović.
Također, se osvrnuo na uvođenje novog, Gregorijanskog kalendara 1582. godine koji je za katolike u BiH bio kulturološki potres. Lovrenović navodi kako je to značilo unaprijeđenje na svijetskom planu, ali je među narodom to bila bomba. Podsjetio je kako se ta uredba nije prihvaćala sve do kraja 19. stoljeća, jer je je kalendar tisuću godina bio zajednički i po njemu su sve određivali od narodnih običaja do poljskog rada.
-Vi i danas, u zabačenijim krajevima BiH imate imena hrvatske, katoličke djece koja se zvala i Gojko i Stojan i Miloš, što mi danas doživljavamo kao srpska imena”, jer svećenici nisu mogli često obilaziti ta mjesta, objasnio je Lovrenović. Nakon toga su katolički svećenici zbog poštivanja vjerskih principa, ohrabrivali i poticali stanovništvo da daju djeci na krštenjima imena po svecima, a ne više stara slavenska, pojasnio je Lovrenović.
“A nisu to srpska imena, nego su to imena iz prastarog i kulturnog fonda, koji je bio zajednički stotinama godina”, dodao je Lovrenović.
Ne postoji jedinstveni, ali postoji prostor za zajednički identitet
Istakao je kako se može govoriti o jedinstvenom kulturnom identitetu Bosne i Hercegovine, uprkos razlikama tri kulturna identiteta u BiH, pri čemu je ključni trenutak razlikovanje na osnovu religije.
Smatra kako prostor za zajednički kulturni identitet postoji između dvije krajnosti – apsolutnog razdvajanja i monolitnosti. Jedan od znakova postojanja prostora za zajednički kulturni identitet je naš govor, napomenuo je uz ostalo u svom predavanju Lovrenović.
„Zaputite se u bilo koji kraj BiH i komunicirajte s ljudima na ulici, vjerujem kako nigdje neće doći do nerazumjevanja u komuniciraju na osnovu govora, a i socijalni mehanizmi su nam isti“, priznao je Ivan.
Govoreći o primjerima preklapanja i zajedničkih elemenata tri kulturna identiteta u BiH u posljednjih nekoliko stoljeća, Lovrenović, navodi kako ne postoji ničiji kulturni identitet koji je izoliran sam za sebe.
Lovrenović smatra kako u BiH stalno postoje smjene vremena gdje se u političkom smislu forsiraju različitosti ili su nasuprot tome na djelu povoljnije političke prilike, ističući kako koliko god smo mi nositelji identiteta ne smijemo živjeti zatvoreni u sebe i da “ne znajući o drugima, sve manje znamo o sebi”.
Na predavanju Ivana Lovrenovića u sklopu kolegija Interkulturalno razumijevanje profesora Mile Lasića, u prepunom amfiteatru uz studente bili su prisutni i mnogi profesori Sveučilišta u Mostaru. Profesor Mile Lasić kazao kazao kako je Filozifski fakultet počašćen što je mogao slušati predavanje njegovog velikog prijatelja Lovrenovića./G. Krišto
wpDiscuz