Podsjetimo: nakon što je u filmu „Osvetnici: Završnica” ukrao Teserakt i stvorio novu verziju sebe, gospodar nepodopština Loki biva uhićen od strane TVA-e, birokratske organizacije izvan vremena i prostora koja nadzire vrijeme i brine se o iskorjenjivanju varijanata poput Lokija. Agent Mobius M. Mobius i njegova šefica Ravonna Renslayer odluče angažirati Lokija kako bi zaustavili veću prijetnju, žensku varijantu Lokija pod nazivom Sylvie koja ubije čuvare TVA-e i koja se želi osvetiti toj organizaciji.
Ispostavlja se da je TVA stvorio Onaj Koji Ostaje, znanstvenik iz 31. stoljeća koji je dao obrisati pamćenje zaposlenicima TVA-e i oduzeo im mogućnost života u njihovim vremenskim linijama. Nakon što Sylvie ubije Onog Koji Ostaje, oslobađaju se njegove varijante koje smo imali priliku vidjeti u događajima iz filma „Ant-Man i Wasp: Kvantumanija“.
Početak druge sezone obilježava Lokijev povratak u TVA koja je sad pod kontrolom varijante Onog Koji Ostaje te je Loki doslovce rastrgan između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. On stoga odlazi kod Ouroborosa, znanstvenika koji je napisao Priručnik TVA-e i koji ga naposljetku „izliječi“. Sad je na Lokiju i Mobiusu opasan zadatak koji će ih odvesti preko ruba vremena – pronalazak Sylvie i zaustavljanje opasnosti koja prijeti iskorjenjivanju vremenskih linija i ugrožava živote zaposlenika TVA-e.
Filmovi kao zabavni parkovi
Nakon 32 filma i 9 serija, čelnici Marvelova filmskog svemira (MCU) obnavljaju hit-seriju „Loki“ za novu sezonu. Enormni uspjeh prve sezone, koja je došla u vrijeme kad se činilo da je Marvel na vrhuncu moći, praktički je osigurao obnavljanje za još jednu sezonu. No, nije ni Mediteran, a ni Marvel, kao što je nekad bio te se sve više osjeća superhero fatigue, naziv za kreativnu sušu u filmskoj industriji koja je bila uvjerena da su superheroji budućnost i da ta krava muzara nikad neće prestati davati novac.
„Spasite kino od filmova koji nisu filmovi, već su sličniji zabavnim parkovima“, govorio je legendarni redatelj Martin Scorsese još prije četiri godine, godine u kojima je Marvel, ne računajući DC, izbacio nevjerojatno puno sadržaja – čak 10 filmova i 10 sezona serija.
Rodonačelnik trilogije „Kum“, Francis Ford Coppola, govorio je da su to filmovi koji su jedni drugima nalik i da nitko iz njih neće ništa naučiti.
Muči Vas nesanica? Tu je MCU!
Terry Gilliam („Brazil“, „12 majmuna“) slaže se da su to formulaični filmovi, Roland Emmerich („Dan nezavisnosti“, „Dan poslije sutra“) koristi ih kako bi brže zaspao, Jodie Foster smatra da je era superherojskih filmova predugo trajala, Ridley Scott („Napoleon“) pak drži da te filmove spašavaju jedino specijalni efekti, Oliver Stone kritizira ih zbog neuvjerljivosti, Larry Charles („Borat“, „Diktator“) zbog tog što koštaju kao proračuni manjih država… – sve u svemu, daleko da su svi u filmskoj industriji zadovoljni time što superherojski filmovi vladaju kino-blagajnama i tako uništavaju konkurenciju u obliku manjih filmova, ali i onih narativnih, kao što Scorsese kaže.
No, svjedočili smo i primjerima koji pokazuju neku drugu, svjetliju stranu priče – maestralna trilogija Christophera Nolana pod nazivom „Vitez tame“ i dan-danas je pokazni primjer kako superherojski filmovi trebaju izgledati, „Joker“ je vrhunska studija karaktera, „Black Panther“ je pokazao koliko reprezentacija manjinskih skupina na filmskom platnu može značiti dok je „Daredevil“ prikazao kako noir i superherojština mogu izvrsno funkcionirati i dao nam briljantne glumačke nastupe Charlieja Coxa kao Daredevila i Vincenta D’Onofrija kao Wilsona Fiska.
Loki, kradljivac scena
Gdje se na toj ljestvici od formulaičnih i preskupih filmova i serija do briljantnih kreativnih dostignuća smjestila 2. sezona „Lokija“?
Prije svega, treba naglasiti da je prva sezona uspjela u tome da predstavi zlikovca Lokija u nekom drugom svjetlu i to kao antiheroja vrijednog naše pažnje i sažaljenja, prvenstveno zbog tog što su ga životne okolnosti i osobine ličnosti natjerale da sreću potraži na drugoj strani dobra i zla. Tom Hiddleston je takoreći rođen za ulogu boga prijevara i svojom glumom dobrano odskače od većine glumaca u Marvelovim projektima čime je nedvojbeno da on i njegov lik zaslužuju seriju.
Serija je uspjela i u nagovještaju prijetnje utjelovljene u obliku Kanga Osvajača/Onog Koji Ostaje kojeg je sjajno tumačio Jonathan Majors, glumački kameleon koji može glumiti i heroje i antiheroje i zlikovce, ponekad i u istoj sceni.
Beskrajna ograničenost neograničenog
Ubrojimo li i zanimljivu scenografiju i kostimografiju prilagođenu raznim razdobljima kojima su Loki i Mobius u izvedbi Owena Wilsona putovali te glazbu Natalie Holt koja ima ono nešto epski u sebi i koja pristaje liku Lokija i dobit ćemo recept za uspješnu miniseriju.
Naglasak je na riječi „miniserija“ jer, iako je prva sezona završila cliffhangerom, druga sezona se čini manje-više nepotrebnom.
Neograničeni svemir Marvela pruža mogućnost za ispričati neograničeni broj priča, no to ne pomaže ako je mašta onog koji ju piše ograničena.
Vrli scenaristi uvode nove koncepte u Lokijev svijet kao što su rastrganost između vremena, multiverzum, Temporalno klupko, temporalna aura, ontološki paradoks, špagetiranje i slično, no sve to samo prikriva činjenicu da je sve podređeno jednoj svrsi – ispričati Lokijevu priču i dati joj prikladan zaključak. Sve i svatko ostali je irelevantan u tom procesu te druga sezona ne donosi ništa novo za ionako slabo okarakterizirane i plošne likove. Sylvie je još uvijek tvrdoglavija verzija Lokija, Mobius je još uvijek Lokijev partner u zločinu, čuvarica B-15 i njena karakterizacija je ostala na razini kreativnosti njena imena, Kanga nema odnosno zamijenio ga je Victor Timely koji nije nikakva prijetnja našim junacima, Ravonna Renslayer i Miss Minutes su tek pokušaji zlikovki, a novi lik znan kao O.B. je stereotipni čudnovati znanstvenik kojeg jedino od potpunog zaborava dijeli to što ga glumi sjajni Ke Huy Quan („Indiana Jones i ukleti hram“, „Sve u isto vrijeme“).
Nitko nikad ne umire
Iako se taj problem i prije mogao primijetiti, spajanje superherojskih moći, magije i tehnologije i ovdje je više nego primjetan problem. Skeptici će reći da je tako bilo oduvijek i da Marvel radi sve ono što su i drugi prije njih radili, no to miješanje triju naizgled svemoćnih faktora uzrokuje onu poznatu maksimu koja vrijedi i za stripove na kojima se MCU temelji – nitko nikad nije u opasnosti i nitko nikad ne umire. Kang umre – stižu njegove varijante, Loki umre – evo nam njegove varijante, cijelo svjetsko stanovništvo biva pretvoreno u prah – nema frke, nema beda, stižu Osvetnici s tehnologijom koja im omogućuje putovanje u vrijeme i sa svojim nevjerojatnim supermoćima, čitavi svjetovi i vremenske linije bivaju iskorjenjene – nema veze, tu su Loki i Mobius koji će ih vratiti žive, zdrave i neoštećene…
Svaki put kad je Marvelov scenarist stjeran u kut i kad god postoji bilo kakav osjećaj opasnosti za likove, na raspolaganju stoje tri sredstva koji uništavaju svaku tenziju i zadaju glavobolje svim iole pozornijim gledateljima – magija, supermoći i napredna tehnologija. Zato se filmovi kao što su „Vitez tame“, u kojima likovi zapravo mogu umrijeti, čine kao dokumentarni filmovi naspram ovakvog sadržaja.
Uvijek slušati Scorsesea
Scorsese i mnogi drugi redatelji su u pravu – Marvelovi filmovi su poput zabavnih parkova, osmišljeni da izvuku novac na sljedeće načine – kroz kino-ulaznice, pretplatu na Disney+, zabavne parkove (ironično), igračke, TV serije, TV specijale, kobrendiranje odnosno suradnje s drugim brendovima i na stotine drugih načina.
I zato, mala molba – dajte šansu serijama koje brinu o inteligenciji gledatelja i ne zatupljuju ga sadržajima koji su jedni drugima kao jaje jajetu.
Takvih je puno, samo ih treba malo bolje potražiti.
wpDiscuz
