Premijerka se bori za goli politički opstanak i sada izvodi salto mortale unazad. Pri takvim akrobacijama, bacanje Kwasija Kwartenga pod autobus bilo je prava sitnica.
Kwasi Kwarteng je nanio razornu štetu u rekordnom roku i tako je postao ozbiljan kandidat u trci za najgoreg ministra financija posljednjih desetljeća. Za samo 40 dana na funkciji izazvao je nervni slom financijskih tržišta, pad funte i rast kamata.
Kwarteng se opirao kritikama sa svih strana, sve dok ga premijerka Liz Truss u prošli četvrtak nije pozvala da se hitno vrati u London sa sastanka Međunarodnog monetarnog fonda u Washingtonu. Onda mu je dala otkaz, piše Deutsche Welle.
Bivši ministar je važio za najvjernijeg čovjeka premijerke i njenog bliskog političkog prijatelja. Mnogi su uvjereni da je on samo provodio ekonomsku ideologiju u koju i ona vjeruje. Kwarteng je proveo planove Liz Trusd o velikom sniženju poreza koje bi se financiralo državnim dugovima, što je sumnjiv način poticanja privrednog rasta. Ekonomiski stručnjacvi i bankari označili su tu mjeru kao sumanutu i destruktivnu.
Kako politički preživjeti blamažu?
Ali, Liz Truss je odlučila promijeniti kurs tek kada je podrška britanskim konzervativcima u anketama pala na manje od dvadeset posto, a zastupnici su pokrenuli pobunu. Najprije je poništeno snižavanje najviše porezne stope koje je ionako služilo samo najimućnijima. Potom je Truss vratila na dnevni red povećanje poreza za poduzetnike, iako je kratko prije to kritizirala kao kočnicu rasta.
Premijerka se bori za goli politički opstanak i sada izvodi salto mortale unazad. Pri takvim akrobacijama, bacanje Kwasija Kwartenga pod autobus bilo je prava sitnica.
No katastrofa britanske politike leži u ideološkoj uvjerenosti Liz Truss u Reaganovu ekonomsku politiku koja zapravo nije funkcionirala ni osamdesetih dok je Ronald Reagan bio u Bijeloj kući. Tu se radi o neoliberalnoj ideji da slaba i suzdržana država, koja se koncentrira samo na najosnovnije zadaće, uz niske javne izdatke i niske porezne stope, donosi, ukupno gledano, privredni rast. Pri tome se kao nužno zlo uzima činjenica da će se time povećati nejednakosti u društvu i da će bogati postati bogatiji, a siromašni siromašniji.
Odavno su ekonomisti pokazali nedostatke te ideje. A danas – u vrijeme visoke inflacije i globalne energetske krize – „reaganomija“ je recept za ekonomski kolaps, posebno u zemlji poput Britanije, gdje stopa siromaštva raste, a školski i zdravstveni sistem su u raspadu.
Liz Truss je otpustila ministra i priznala samo da je njena porezna politika bila „prebrza“. Izgleda kako ništa nije naučila iz štete koju je nanijela i da se sada nada smirivanju financijskih tržišta, što bi omogućilo povratak narušenog povjerenja. Ali kako vratiti povjerenje u osobu koja je otpustila ministra koji je radio tačno ono što je tražila?
Koliko dugo još?
To se pita i sve veći broj konzervativnih zastupnika Donjeg doma britanskog parlamenta, koji razmatraju opciju da već idućeg tjedna pokušaju udar i zamijene Truss novim premijerom. No time bi Velika Britanija postala neka vrsta banana-države, u kojoj se svakih nekoliko mjeseci vlast mijenja pučem ili dvorskim intrigama.
U demokraciji pak, ovo je krajnje vrijeme za raspisivanje novih izboria. Ali njih parlamentarna većina naravno želi izbjeći po svaku cijenu, jer bi Torijevci na dugi niz godina bili otjerani s vlasti. Bijes birača je ogroman.A pošto desetine zastupnika ne žele na novim izborima ostati bez funkcije, smrtonosna spirala britanske politike nastavit će se vrtjati još neko vrijeme. U Downing Streetu nas čekaju novi nastavci filma koji je odavno svima dosadio.