Nakon što je godinama odbijao da govori za neki bh. medij, reditelj Emir Kusturica se u samo jednom danu dva puta obratio ovdašnjoj javnosti. Prvo je u Oslobođenju izašao njegov autorski tekst, čiji smo vam sadržaj prenijeli jutros, a večeras je reditelj dao intervju u Centralnom dnevniku sa Senadom Hadžifejzovićem.
Kusturica je na samom početku još jednom ponovio stavove iznijete u Oslobođenju, a vezano za obilježavanje 20. godišnjice opsade Sarajeva kada su na Facebook profilu koji nosi njegovo imao osvanuli statusi uvredljivi za žrtve.
Hadžifejzović je zatim podsjetio na početak rata kada je i sam Kusturica, kako je kazao, bio zbunjen, ali je znao šta se dešava i ko su ljudi koji pucaju s brda. U međuvremenu je postao jedna od najomraženijih figura u svom rodnom gradu.
“Ja sam još 1985. godine rekao jednom novinaru da neću da pravim mitologiju Sarajeva i otišao u Skoplje, i vraćao se, a svako vraćanje je bilo sudar sa nečim što je zapravo zavrtilo trougao javnog života. Prethodnica ratu i onome što je kasnije prouzrokovalo tragediju, koja je trostruka, je moje neslaganje s politikom porodice Izetbegović, sa onim što je uradio Radovan Karadžić i pokušaji da se preko Miloševića ublaže stvari koje su se dešavale. Kako je vrijeme odmicalo ja sam u Sarajevu bivao sve veći đavo i tu se negdje taj odnos potrošio i kako je ne samo kuća moga djeda nego i moja vlastita kuća srušena nakon Dejtona, a srušili su je pripadnici muslimanskih brigada. Da ne bi čovjek pravio šta je ko sve kome uradio, ja u multietnički život kojeg stvara Bakir Izetbegović ne vjerujem zato što je njemu još u gimnaziji kobasica smrdila, a volio je više pljeskavicu. S druge strane si imao te gorštake Srbe koji su bezumno uništavali i protiv čega sam ja digao svoj glas.
Gdje sam ja hendikepiran? Hendikepiran sam za jednu vrstu iskustva, a to je glad, žeđ i bomardovanje. Ja s vama nisam djelio tu sudbinu shvatio sam da ja tu više ne pripadam. Praktično sam prestao da govorim o tome, a ostao sam najgori i pristao sam na to. Moje iskustvo nije paralelno tvom, Senade. Ti si čovjek koji pristane na multietnički život, ali ne može da zaboravi da ga je neko “rokao” s brda. Ja to iskustvo nemam”, kazao je Kusturica.
Hadžifejzović ga je zatim podsjetio na rečenicu koju je svojevremeno izgovorio “Ja se Sarajeva nikada neću odreći” na što je Kusturica odgovorio:
“To je jedna od rijetkih koje su demantovane. To je jedna od rjetkih koje nisu ispunile ideal moje majke. To je jedna od tih rečenica u kojima sam ja praticipirao u društvenom životu Sarajevu. Ja nisam rušio Sarajevo niti nisam učestvovao u njegovoj podjeli. Taj grad je podijeljen mnogo ranije i on je politički uveo čitavu stvar u tragediju”.
Na pitanje zašto je izabrao Srbiju za zamjensku domovinu, Kusturica je odgovorio:
“Zato što je Srbija veća livada i zato što u Beogradu možeš da se sakriješ i da budeš nevidljiv. Sarajevo je premalo da bih bio u njemu i slagao se s minimumom političkog života. Jučer sam pročitao kako je Izetbegović rekao da je 150 Srba izašlo iz Sarajeva zato što su ih zvali njihovi lideri. To može u crtanom filmu. Nije ni Srbija obećana zemlja, ali je dovoljno velika za moj projekat Mokra gora gdje nema reklama i crvenih tepiha za kojima Sarajevo žudi. Ostao sam svoj i zajedno sa svojim iluzijama”.
Na pitanje da li bi volio prošetati ili potrčati Sarajevom, reditelj je kazao da bi slagao štagod odgovori.
“Štagod ti kažem slagat ću ti, a to ne bih volio. Cijenu svojih iluzija sam skupo plaćao. Stvorena je velika prepreka za tu šetnju i to trčanje zato što sam jednostavno prkosan i ponosan čovjek. Ja mislim da u toj razmjeni krivica, možda nisam uspio da procjenim koliko sam bio važan ljudima unutra pa sam eventualno imao malo pameti da to uvažim, a kako ta pamet nije bila manipulativne prirode već emocionalne, ja mislim da su to dvije emocije koje nisu kompatibilne. Ja nisam nikada bio protiv tih ljudi i jednostavno ne vjerujem u taj politički recept”, kazao je Kusturica.
Kusturica je negirao Hadžifejzovićevu konstataciju da je u agresiji sa Sarajevom, da ga napada i analizira.
“Trošiš vrijeme đaba. Moja agresija prema Sarajevu ne postoji kao agresija koju provode mediji. Ono šta ja ne želim. Taj naš sukob znači da ima nešto u sebi poročno, ali ja ne mogu grad pozvati da dođe kod mene. Da je grad sa mnom htio nešto da uradi, on bi mene pozvao. Nije se stvorio ambijent “dođi” nego “***at ćemo ti mater”. Dobro bi bilo da ima neko ko je lišen mržnje šta je to u toj krivici pa da ti sruše kuću u opljačkaju sve što si imao”, kazao je nekadašnji Sarajlija.
wpDiscuz