KRIZA MUŠKOSTI: Zašto muškarcima nikad nije bilo teže nego danas?

Pratim već neko vrijeme jednu grupu starih prijatelja, iz klape s fakulteta, trideset im je i još koja. Od njih sedmorice, trojica su oženjena, dvojica imaju dijete, ali većina su samci. Samci su zaposleni, dvojica od njih odmah ‘useljiva’. Pristali su i tankoćutni, lijepo odgojeni, mislim i romantični, nisu suknjolovci, jedan je posvećeni vjernik, notorni poštenjačina, sve štima osim što ne mogu naći ženu života. Cure su agresivne, proračunate, izbirljive, sve bi odmah htjele, tuže se kada ih pitate zašto se ne žene.
Što se to događa s današnjim muškarcima?

Nešto se ozbiljno događa s današnjim muškarcem, zaključuju sociolozi, filozofi i društveni analitičari. ‘Današnji muškarac je često nesiguran, plašljiv, melankoličan, preplavljen vlastitim osjećajima. A to baš nije jako seksi. Suvremene žene žele da tu i tamo, i to samo onda kada one žele, bude i malo mačo’,  piše u Die Zeitu društveni kolumnist Harald Martenstein, a to potvrđuje i bojažljiva ispovijed jednog čitatelja, koji priznaje da je razdjevičen u 39. godini, ali fatalna odabranica nije samosvjesna Njemica, nego ‘blaga duša’ iz Južne Amerike puna razumijevanja. Njegova ispovijed potakla je i druge da s njime podijele slična iskustva. U svojoj seksualnosti, današnji su muškarci ranjivi i ovisni, doživljavajući žensku seksualnost kao moguću prijetnju svojoj potenciji, kaže socijalni psiholog Rolf Pohl sa Sveučilišta u Hannoveru. Danas više nisu sigurni kada se treba odlučiti na onaj odlučujući pokret: poljubiti djevojku ili ne, ili će djevojka prva poljubiti njega, ili ono ‘ne’ možda znači ‘da’, hoće li njegovo oklijevanje djevojka shvatiti kao slabost?

Muškarci su vjekovima bili ‘jači spol’ i mačo tipovi, ali istraživanje tvrtke Häagen-Dazs otkriva njihovu nježnu narav. Prve generacije sinova feministkinja slušaju ljubavne pjesme, uživaju u romantičnim komedijama, zaplaču pri dirljivim scenama. ‘Današnji su muškarci postali sebični, troše malo više na sebe, a malo manje na žene i djevojke’, kaže Antoine Arnault, jedan od čelnih ljudi LVMH-a, komentirajući eksploziju tržišta muške luksuzne odjeće i asesoara na koju su dečki prošle godine potrošili u svijetu 184 milijardi eura. Uživaju u pjenušavim kupkama, troše hidratantne kreme, modno su osviješteni, a nogometaši se na brdu muških mišića ne srame tetovirati portret mame i tate. Umjesto hostesa u minicama, kao što to viđamo na teniskom turniru u Umagu, na ljetnoj Olimpijadi u Londonu hostese su bili dečki u ružičastim kaputićima.

Reći ćete da to nisu odlike domaćih dečki, ali ako je suditi po novoj jadikovki Tonija Cetinskog ‘Opet si pobijedila’ ili po romantičnim tužbalicama kršnih dečki iz dalmatinskih klapa koji ganutljivo oplakuju sudbinu ostavljenih, prevarenih i neprežaljenih ljubavi, i u nas se muški svijet polako dijeli na romantične mišeke i izgubljene razbijače, koji probleme rješavaju psovkom i šakama. Živi li u nas 50 posto samaca starih između 35 i 44 godine samo iz ekonomskih razloga?

Današnji muškarac je gubitnik

Kriza muškosti? U svakom slučaju, u razvijenim europskim zemljama prepoznaju simptome njezine kao što su kraći životni vijek muškarca, trostruko više samoubojstava nego u žena i jadikovka očeva da nemaju vremena za djecu. Kriza muškosti je kriza identiteta muškarca, a iz te krize proizlazi kriza njegove uloge supruga, oca i ljubavnika. Sve je, kažu, u jednoj velikoj mijeni. O tome se naklapa već dobar dio zadnjih godina, a najnovija elektronska knjiga ‘The Demise of Guys’ (Smrt momaka) američkog profesora psihologije Philipa G. Zimbarda i njegove mlađe kolegice Nikite Duncan, dokazuju kako je današnji muškarac priličan gubitnik, a glavne uzroke (da je bar tako sve jednostavno) sveli su na poguban utjecaj suvremene tehnologije i pornografije dostupne u svakom kutu. Usamljeni i izolirani, stvarni svijet i ljudski kontakt zamijenili su textingom, tvitanjem, bloganjem, online chatom, e-mailom, gledanjem sporta na TV-u ili laptopu, pišu Zimbarda i Duncanova (kao da to cure ne rade), a cyberspace zagađen pornografijom sugerira im da je važna samo izvedba i veličina, pa ako ne mogu zadovoljiti tim uvrnutim klišejima i kriterijima, boje se da će zakazati na ljubavnom planu. U vrijeme slobodnih i otvorenih veza, kada se seksati može bez ikakvih obaveza, ‘čemu kupiti kravu, kada možete dobiti zabadava mlijeka’, pitaju autori u šaljivom tonu, pravdajući time neodlučnost muškarca da se potrudi oko ozbiljne, kvalitetne i trajne veze.

Dečki su izgorjeli na akademskoj razini, na društvenoj nisu više presudni, u krevetu su sve nesigurniji, zaključuju autori ‘Smrti momaka’. Istina je, Amerikanci prognoziraju da će 2016. diplomirati 60 posto, a doktorirati 63 posto žena. U društvu sve većeg broja samohranih majki, muškarac je nerijetko dostatan za rasplod, ostalo može i bez njega. Ozbiljne promjene u obitelji, problematična neoliberalna ekonomija i ekonomsko osamostaljenje žene neupitno su doveli do promjene u muškoj psihologiji, a promjena je – tvrde ozbiljniji analitičari – dovela do smanjenja testosterona i povećanja estrogena.

Svjetskim medijima trenutačno nisu zanimljivi mačo ljubavnici, nego predatorice s viškom estrogena koje gutaju i gaze muškarce. Francuski tisak je posljednjih tjedana opsjednut pričom o bivšoj ministrici pravosuđa Rachidi Dati, koja je u vrijeme začeća kćeri Zohre istodobno trošila osam ljubavnika, i to ne baš bilo kakvog kalibra, redajući milijunaša Dominiquea Desseignea, španjolskog premijera Josea Marie Anzara, brata bivšeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja i državnog odvjetnika Katara. U listopadu je procurilo da je Valerie Trierweiler, prva dama Francuske, navodno neko vrijeme bila istodobno ljubavnica sadašnjeg predsjednika Francoisa Hollandea i konzervativnog ministra Patricka Devedjiane. Popularni general i šef CIA-e, David Howell Petraeus, pao je poput zbunjenog početnika žrtvom obračuna dviju žena, ljubavnice Paule Broadwell i navodne ‘kućne prijateljice’ Jill Kelley. On je jadničak ‘samo varao ženu’, a one su odlučile zakomplicirati stvari. ‘Je li opraštanje muški?’ pitaju poklonici sage ‘Sumrak’ nakon što je zaljubljeni vampir Robert Pattison oprostio preljub Kristen Stewart.

Muškarcima nikad nije bilo ovako teško

Prije je bilo jednostavnije. Muškarci su nudili moć, žene seks, dogovarao se brak, djeca i zajednička imovina. Brak danas nije neupitna potvrda društvene i financijske sigurnosti, sve više zemalja priznaje homoseksualni brak, negdje se čak eksperimentira s poliandrijom (zajednica žene s više muškaraca) i poliginijom (zajednica muškarca s više žena). Danas žene same zarađuju, same odlučuju hoće li s nekim dijeliti život ili ići svojim putem, a muškarac je ostao u raskoraku jer ono s moći i seksom nije više jednoznačno.

Našao se pred dvojbom koju – kako kaže švicarska novinarka Michèle Binswanger – nije razriješio ni sam Freud priznavši: ‘Istraživao sam trideset godina žensku dušu, ali do danas nisam uspio odgovoriti na pitanje na koje još nitko nije odgovorio: što želi žena?’ U HBO-ovoj popularnoj seriji ‘Djevojke’ 25-godišnje autorice Lene Dunham, jedna se junakinja povjerava gay prijatelju da ponekad iz kreveta izlazi s modricama, pa dok njezina prijateljica ima nježnog i pažljivog dečka, koji je uvijek pita što joj se u ljubavnoj igri najviše sviđa, ona mašta o drčnom umjetniku koji joj poručuje da će je ‘preplašiti u krevetu’. Postfeminističke muške dobrice očito nisu ono o čemu maštaju ambiciozne, liberalno odgojene djevojke. 

Zaglavljen između stare uloge i novih očekivanja, od muškarca se očekuje da bude prodoran i nježan, predator i džentlmen, da ode na rodiljni, kao što to čine u Švedskoj, i bude ‘kralj bakra’, kao što to čine na Balkanu, da ženi uljudno pridrži kaput i ima ženu za nogometnog trenera, opere suđe i u postelji bude atleta. To je ‘Kraj muškarca’, poručuje u tako naslovljenoj knjizi američka autorica Hanna Rosin, izišloj prije dva mjeseca. Muškarci su dominirali četiri tisuće godina, a posljednjih četrdeset dominiraju žene, kaže Rosinova, tvrdeći da živimo u matrijarhatu ili ćemo uskoro živjeti. Za mnoge žene to je veliko iznenađenje, a neke nedorečenosti i nelogičnosti objašnjava činjenicom da je onih četrdesetak godina prekratko razdoblje za privikavanje društva na nove spoznaje. Knjiga je puna primjera o posrnulom patrijarhatu i usponu žena u pogledu novca, obrazovanja, zaposlenosti i moći. Muškarci su glavne žrtve recesije, objašnjava Rosinova, prisiljeni se prilagođavati propadajućim manufakturnim industrijama i izazovima postmoderne. Veliki broj nezaposlenih radnika, kaže ona, u ovoj neoliberalnoj ekonomiji prešao je s pozicije ponosnih hranitelja obitelji na poziciju ljenčuge koja se izležava pred televizijom, dok su žene zahvaljujući krizi ugrabile priliku i zauzele ‘vozačko mjesto’. Kako gdje, ali su u nas vozači još uvijek pretežito muškarci.