Zamislimo, čisto hipotetski – jer tako je uvijek najbezopasnije – da se u Hrvatskoj, zemlji gdje ljudi još uvijek vole papirnate račune i gotovinu “u ruke”, dogodi ubojstvo naručeno putem dark weba.
Zamislimo da netko, s motivom koji javnost nikad neće saznati, ode na skriveni digitalni oglasnik, izabere uslugu „problem solving“, unese ime, sliku i rutu žrtve, uplati kriptovalutu na escrow račun – i čeka. Predujam kao ozbiljna namjera. Ostatak – nakon što stigne potvrda smrti.
U toj transakciji nema više ni riječi. Nema motivacijskog govora, nema obraza, nema krvave ruke. Ima samo izvršenje. Profesionalno, brzo, točno. Šesnaest metaka, recimo, ravnomjerno raspoređenih. Dvoje mrtvih. Ništa osobno. Samo posao.
Ako je naručitelj stvarno koristio dark web, ako je upotrebljena enkripcija, ako su izvršitelji našli “ponudu” preko mobilne aplikacije u krivo vrijeme i za pravi novac – tada je gotovo. Ne znaju oni tko je platio. Ne zna ni policija. Jer nema broja. Nema traga. Sve nestaje čim je likvidacija potvrđena.
Što bi tada značilo priznanje?
Ništa. Jer priznati znači znati koga štitiš. A ako ne znaš – štitiš prazninu. Pitaš se je li tvoj život sada isto tako potrošan. Je li netko, tko je kliknuo na link, već naručio i tvoje ime.
Zato, u ovom fiktivnom scenariju, ne postoji zadovoljština. Ne postoji zatvaranje kruga. Postoji samo činjenica: da novac, kad nije papir, nego niz kodiranih podataka, više nije sredstvo razmjene – nego sredstvo smrti.
U tom trenutku, postaje jasno koliko je važan keš. Ne kao hrpa novčanica, nego kao simbol nečega što je još imalo lice. Jer kad je novac izgubio identitet, izgubila ga je i odgovornost. I svaki sustav koji ne razumije to – osuđen je da bude star, nemoćan i šokiran – uvijek za tri dana prekasno.
Zato pišem ovo ne kao optužnicu, ne kao teoriju, nego kao ogledalo. Jer nije više pitanje je li moguće, nego kada će biti prepoznato.
I dok u šumi iznad Markuševca leže dva groba, a pitanja ostaju neodgovorena, možda bi bilo korisno da društvo koje se zgraža nad svakom pomisli na „dark web“ konačno prizna sebi da je već ušao – duboko.
Samo ne zna tko je sve tamo.
I koliko točno vrijedi jedan život.
/POSKOK/
wpDiscuz
