Predstava „Kraj svijeta u tri čina“, u režiji Selme Spahić, brutalno i direktno progovara o nasilju nad ženama, posebno tijekom pandemije, kad je to nasilje eksplodiralo. Predstava je koprodukcija Zagrebačkog kazališta mladih, Beogradskog dramskog pozorišta i mariborskog festivala „Borštnikova srečanja“, uz podršku programa Kreativne Europe „Shadow Pandemic“. Premijerno je izvedena u Beogradu, dok će je zagrebačka publika gledati 17. svibnja.
Pandemija nasilja – tema koja pogađa sve
Tijekom lockdowna, žene su bile zaključane sa svojim nasilnicima, a UN je izvijestio o enormnom porastu nasilja. Sedam od deset žena priznalo je da je doživjelo nasilje od partnera. Pandemija je samo dodatno pojačala ono što žene proživljavaju svaki dan – od fizičkog nasilja do ekonomskog iskorištavanja i društvene nepravde.
Ova predstava ne zatvara oči pred tim problemima. Kroz tri priče bavi se:
- Nasiljem u obitelji, gdje žene trpe svakodnevnu torturu.
- Nasiljem na poslu, posebno u kulturi, gdje se žene iscrpljuju i doživljavaju seksualno zlostavljanje.
- Nasiljem nad majčinstvom, gdje se žene tretiraju kao strojevi za rađanje, bez prava na dostojanstvo.
Ženski otpor: Vrijeme je da se nasilje zaustavi
Predstava ne traži osvetu, ali šalje snažnu poruku. Glumice preuzimaju priču u svoje ruke, bez povinovanja muškom pogledu. Publika ostaje zatečena – žene na sceni imaju moć, govore glasno i jasno, i ne boje se prikazati stvarnost.
Jedan od najsnažnijih trenutaka je završna priča o svinji, koju je napisala Tijana Grumić. Ona kaže da je svijet toliko propao da ga zaista zaslužuje uništenje. U tom trenutku gledamo rasplodnu svinju kao simbol žene – iskorištavanu i ponižavanu – koja konačno progovara.
Kultura i nasilje – problema ima i među nama
Zlostavljanje žena nije samo problem obitelji. U kulturi, gdje bi trebala vladati sloboda, žene su često žrtve. Redateljice, scenaristice i glumice suočavaju se sa seksualnim uznemiravanjem, krađom ideja i iscrpljujućim radom. Pokreti poput Me Too i inicijative poput Nisam tražila donekle su razotkrili te probleme, ali borba je daleko od završene.
Što predstava poručuje?
- Nasilje ne smije biti dio svakodnevice.
- Žene moraju dobiti sigurno okruženje za prijavu nasilja.
- Društvo mora promijeniti svoj odnos prema zlostavljačima – izolirati nasilnike, a ne žrtve.
- Zakoni moraju biti stroži i provoditi se bez iznimke.
Zašto je važno gledati ovu predstavu?
Jer pokazuje stvarnost bez uljepšavanja. Ako mislimo da je problem nasilja “negdje tamo”, ova predstava nas podsjeća da je on ovdje, među nama. Vrijeme je da kao društvo kažemo – dosta je!