Nedjelja, 29 lipnja, 2025

KRAJ IRANA KAKVOG BOLJE DA I NISMO UPOZNALI: Ajatolah u offline državi – zadnji status Alija Khameneija

Vrlo
- Advertisement -

Meni je Khamenei uvijek djelovao kao starac koji gubi dodir s vremenom, a nikad ga zapravo nije ni imao. Gledao sam jednom, kako u nekoj maloj školi u Saraju iranski kulturni ataše dijeli zbirke njegovih govora profesorima bosanskog jezika. Nitko ih nije otvorio. Poneko ih je uzeo da s njima pridigne prozor.

Revolucije koje se pozivaju na Boga uvijek završe bez naroda. I bez Boga. S ostacima nečega što nitko više ne može imenovati. Khamenei je bio posljednji statist u filmu u kojem je redatelj davno umro, a scenarij izgubio naslov.

I kada nestane, kao što nestaju svi koji su predugo trajali – ostat će možda jedno pitanje, zapisano tintom u marginama:
‘Je li znao, ili je samo šutio jer je mislio da tako treba?’
I to je najtužniji kraj od svih mogućih.”

Tko je, dakle, Ali Khamenei?

Ništa. Nitko. Dječak iz Mašhada koji je postao čovjek koji nikad nije naučio pjevati, ali je naučio narediti da drugi umuknu.

Vrhovni vođa. Gospodar šutnje. Glasnogovornik Boga. Koji se na kraju dana logira na X i viče “Smrt cionistima!” – na platformi koju je njegov režim zabranio svim ostalima. Kao da je Allah potpisao ugovor s Elonom Muskom.

Na toj mreži, u trenutku kad je Izrael satelitski karikira njegov ponos, Khamenei objavljuje propagandni film o raketama koje “čine život gorkim za cioniste”, dok u stvarnosti gorkim postaje život njegovih građana – koji nemaju ni tablete, ni gorivo, ni pravo na ljubav osim one koju režim odobri i licencira.

Njegova vlast se sada lomi. Jedan Netanjahu i dva drona kasnije, od osovine otpora ostala je čahura: Hezbollah obezglavljen, Assad nestao s karte, Huti pod granatama, a Hamas – već godinama tamo gdje ga se ne može više ni reanimirati.

Khamenei se skvrčio u svom kompleksu u Teheranu, u ulici Palestine, u zemlji u kojoj Palestinci nikad nisu živjeli.

Kada se pojavio prije par mjeseci, drhtav i s praznim pogledom, izgledao je kao da se susreće s nečim što nije planirao: krajem vlastitog vremena.

Jer on, ajatolah koji je u mladosti prevodio Sayyida Qutba i čitao Steinbecka, znao je da imperije ne umiru kada ih netko ubije – nego kada više nitko u njih ne vjeruje. A ljudi mu više ne vjeruju. Ni u Iranu, ni u Siriji, ni u Bejrutu. Više ni u Gazi.

I kad su Izraelci predložili Amerikancima da ga ubiju, a Trump rekao “ne”, to je možda bio najdublji udarac koji je mogao primiti. Ne jer je pošteđen, već jer nije vrijedan ubojstva. Jer nije opasan.

Jer više ne znači ništa.

Khamenei je čitav život pazio da bude pragmatičan. Uvijek jedan korak ispred krvi. Jedan potpis od masakra. Dovoljno tvrdo da se ne uruši, dovoljno mekano da se ne raspadne. Hodao je uz konop među mislima Ruhollaha Homeinija, Levija Straussa i Lava Tolstoja.
Ali konop je danas preprsnut, i pod njim zjapi ponor. Izrael ne prestaje, Amerika ne uskače, a narod – taj čudni entitet što zna preživjeti sve osim laži – više ne sluša.

U zemlji bez interneta, gdje ljudi kopaju VPN-ove kao vodu, Ajatolah piše statuse.
U zemlji bez slobode govora, Ajatolah viče da će srušiti Tel Aviv.

U zemlji koja je pod sankcijama, glađu i zaboravom, Ajatolah umire, a nema ni jedne pjesme u kojoj će ga se pamtiti.

Khamenei je simbol revolucije koja je na kraju revoluciju pojela.
Čovjek koji je bio vjernik, vojnik, pjesnik, prevoditelj, diktator i prorok.
Na kraju: samo još jedan starac u hladu vlastite šutnje.

“Tiranije ne padaju na bajunetama, nego na smijehu,” napisao je Nikola Zirdum, “a kad narod prestane drhtati pred tvojim imenom, i počne ga izgovarati kao vic – gotov si, čak i ako još govoriš.”

I možda bi sad bilo vrijeme da umjesto objava napiše oprost.

Ali neće.

Jer oni poput njega ne umiru pokajani.

Oni jednostavno nestanu.

Kao status izbrisan s mreže kojoj nikad nisi smio pristupiti.

Ivan Urkov l POSKOK

- Advertisement -

53 KOMENTARI

guest


53 Mišljenja
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Pravo iz furune

SUPERSCHMIDT IZ DRUGE GALAKSIJE: Zabraniti stranke koje protestiraju jer BIH nije izgubila na sudu. To je izdaja države

Međunarodna presuda u predmetu Kovačević protiv Bosne i Hercegovine konačna je, obvezujuća i predstavlja korak naprijed ka pravednijem i...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -