U zgradi Kongresa u lučkom gradu Valparaisu, Borić, tetovirani bivši vođa prosvjeda i zastupnik, preuzeo je predsjednički pojas od svog prethodnika, milijardera Sebastiana Pinere, čime je postao najmlađi izabrani čelnik u toj zemlji.
“Prisežem pred čileanskim narodom”, rekao je Borić u košulji i sakou, ali bez kravate što je nečuveno za jednog predsjednika Čilea.
Čileanski diktator Pinochet, čija se sjena još uvijek nadvija nad tom zemljom, svrgnuo je s vlasti socijalističkog predsjednika Salvadora Allendea koji je počinio samoubojstvo 1973. za vrijeme vojnog puča. Novi predsjednik Borić često je hvalio Allendeovu ostavštinu.
“Podsjeća me na Allendea, ali nadam se da će imati sretniji kraj”, rekao je 62-godišnji Marigen Vargas koji je putovao cijelu noć kako bi bio na Borićevoj inauguraciji ispred Kongresa. “Želimo ujedinjeniji, sretniji Čile”.
Borićeva vlada, u kojoj je većina žena, prisegnula je u petak. Nazočila su izaslanstva Sjedinjenih Država, Španjolske, Argentine, Perua i drugih.
“Želim mu uspjeh u budućoj vladi”, rekao je odlazeći predsjednik Pinera u završnom obraćanju te izrazio zabrinutost zbog politike identiteta, slabljenja pravosuđa i povećanja kriminala. “Ali i mudrost da razlikuje ispravno od pogrešnog”, dodao je.
Tridesetšestogodišnjak hrvatskog porijekla, jedan od najmlađih šefova država u svijetu, najavio je da će “pokopati” nekoć slavljeni čileanski neoliberalni ekonomski model koji datira iz doba diktature Augusta Pinocheta, ali nije to jedni način na koji namjerava izmijeniti Čile.
Bilo odbijanjem da nosi kravatu, izbjegavanjem čileanske političke elite ili imenovanjem vlade sa ženama u većini, Borić je već pokazao da će njegovo predsjedništvo biti novi početak u južnoameričkoj zemlji.
Bivši studentski aktivist, koji je jedva zadovoljio minimalnu dobnu granicu za predsjedničku kandidaturu, na prvu je dužnost izabran prije sedam godina kad je postao zastupnik u nacionalnom parlamentu.
Njegovo obećanje da će uspostaviti “državu blagostanja” u jednoj od država s najvećim društvenim nejednakostima u svijetu, u kombinaciji s progresivno socijalnom, ekološkom i feminističkom agendom, bilo je dovoljno da nadmaši desničara Josea Antonija Kasta na izborima u prosincu.
Obećao je da će radni tjedan skratiti s 45 na 40 sati, zagovarati “zeleni razvoj” i stvoriti pola milijuna radnih mjesta za žene.
U njegovoj 24-članoj vladi 14 je žena. Podržava istospolne brakove i pravo na pobačaj.
Najavio je i reformu čileanskog mirovinskog i zdravstvenog sustava u zemlji u kojoj jedan posto stanovništva ima četvrtinu njezina bogatstva.
Pristaše govore da mu u prilog ide to što nema veza s tradicionalnom vladajućom elitom. Razliku je zacementirao time što je odlučio živjeti u osiromašenoj, ali tradicionalnoj četvrti Yungay, u ulici koju zovu “sirotinjskom”.
“Iskren je, transparentan, otvoren, to su Gabrielove najveće vrline”, kaže njegov 33-godišnji brat Simon.