Sjedim tako i gledam vijesti iz Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj ni vrijeme ni logika ne rade po ustaljenim pravilima. I dok ja razmišljam o smislu života, Željko Komšić, čovjek koji je Hrvat po funkciji, ali ne i po preferencijama hrvatskog naroda, i Christian Schmidt, međunarodni arbitar s lokalnim gubitkom signala, slave Dan Oružanih snaga BiH. Dobro, pomislim, možda se radi o nekom satiričnom performansu, ali ne – stvar je ozbiljna. Ozbiljnija od propovijedi u butmirskim kasarnama.
Dan snaga apsurda
Oružane snage BiH, ta bajkovita institucija koja na papiru simbolizira jedinstvo i suverenitet, u praksi simbolizira sve ono što BiH nije – funkcionalna država. A da apsurd bude veći, Dan tih istih snaga čestita Željko Komšić, čovjek koji, kad bi i pokušao podići Hrvate iz BiH na bilo kakvu mobilizaciju, može očekivati jedino ustanak protiv sebe. Dodajte tome Schmidta, koji, umjesto da rješava očigledne probleme neustavnosti, svečano slavi – i dobivate savršen dan za reality show u režiji Daytonskih (ne)sposobnosti.
Schmidt – iz Butmira s ljubavlju
Schmidt je, naravno, dao svoju klasičnu izjavu, prepunu fraza o profesionalnosti i važnosti Oružanih snaga za budućnost BiH. Divno. No, tko bi rekao da je čovjek koji podržava Dan snaga također onaj koji ne vidi problem u tome što Komšić, Hrvat koji to nije, slavi vojsku nad kojom nema nikakvu ovlast?
Hej Željko , znamo i ja i ti da ti u rat moš povesti svega par vehabija iz Maoče i da nema Hrvata koji bi s tobom pošao osim možda s puškom na tebe al eto čestitam ti Dan hrvatske sastavnice Oružanih snaga BIH. Hvala Schdmite znam i ja da te ne jebe pola zemlje zapravo 2/3 a ni ovih mojih 23% ovog batrljka od džihada te nešto ne gotive al eto čestitam i ja tebi i Vijeću sigurnosti Dan Oružanih Slabosti BIH, s izuzetkom Rusije i Kine, njima ne ćestitam.
Komšićeva misija: Hrvat bez portfelja
S druge strane, imamo Komšića, koji se pojavio kao glavni akter ovog festivala apsurda. Čovjek koji nije “Hrvat” u Predsjedništvu ne zato što nije etnički Hrvat nego zato što nije predstavnik Hrvata i koji nema političku težinu ni u vlastitom nacionalnom klubu Doma naroda, sebi nadređenom za veto, eto taj lik čestita Dan vojske koju jedva da može pogledati u oči, a kamoli voditi. Kada bi doista pokušao podići vojsku na noge – recimo u sukobu s Hrvatskom ili Srbijom – jedino što bi dobio bio bi ustanak protiv sebe. Dodajmo ovome da je lik u ratu zarobljavao hrvatsku vojsku, pa će apsurd k tome biti veći.
Dan koji ništa ne znači
Dan Oružanih snaga BiH više je podsjetnik na disfunkcionalnost države nego na njezinu snagu. Komšić i Schmidt tu savršeno igraju svoje uloge za naše pare Jebivjetri i prevaranti. Jedan kao simbol muslimanskog nametanja kršćanima, drugi kao simbol međunarodne pasivnosti. Oružane snage BiH? Lijepa priča za međunarodne izvještaje, ali ništa više od toga.
BiH će se raspasti pod teretom praznih fraza i simbolima nepravednosti. Ako već slavimo Dan Oružanih snaga, možda je vrijeme da slavimo i Dan realnosti.
U međuvremenu, sretan Dan snaga apsurda svima koji slave.
DBrkić l poskok.info
wpDiscuz
