Jedna anegdota govori da je ruski pisac Samuil Jakovljevič Maršak prilikom prvog boravka u Londonu 1914. želeći saznati koliko je sati, na ulici upitao: „Što je vrijeme?“. Zapravo, zbog nedovoljnog poznavanja engleskog, umjesto „What time is it? kazao je „What si time?“. Začuđeni prolaznik je odgovorio: „To je filozofsko pitanje“.
Piše: Anto Ivić, Hrvatski Medijski Servis
Nakon što je dio svijeta kršćanske tradicije proslavio Božić i Novu godinu prema međunarodno prihvaćenom gregorijanskom kalendaru, i drugi dio s kašnjenjem od 13 dana ih proslavlja, također 25. prosinca i 1. siječnja, ali po julijanskom kalendaru, Novu lunisolarnu godinu, u znaku obiteljskog okupljanja, nakon tri godine pandemijskih ograničenja, proslavit će i Kinezi 21. siječnja.
Podjela vremena
Babilonci su Novu godinu slavili više dana u doba ljetne ravnodnevnice. Egipćani su izumili kalendar od 12 mjeseci s 30 dana, uz pet dodatnih dana na kraju godine. Astrologija Kaldejaca (kasnijih Babilonaca) zasnivala se na utjecaju zvijezda na događaje na Zemlji. Od njih se, posredstvom Hebreja, može pratiti sedmodnevni tjedan povezan sa Suncem, Mjesecom i pet tada poznatih planeta (pokretnih zvijezda) – Merkurom, Venerom, Marsom, Jupitrom i Saturnom.
Julijanski kalendar s godinom od 365 ¼ dana, dobio je ime po Gaju Juliju Cezaru, koji ga je uveo 45. pr. Kr. Kršćani su ga prihvatili kao zajednički na Nicejskom saboru 325. godine. Zbog odstupanja od stvarne solarne godine, 1582. papa Grgur XIII. naložio je korekciju kalendara. Poslije 4. listopada slijedio je 15. listopada 1582. Time je nastala razlika gregorijanskog u odnosu na julijanski kalendar. Do danas je uvećana na 13 dana jer su godine djeljive sa 100 obične, a one s 400 prijestupne. Prema tomu, 2100. razlika će se uvećati na 14 dana.
Kalendar i konfesija
Gregorijanski kalendar odmah su primijenile zemlje na Apeninskom i Pirinejskom poluotoku, a zatim i ostale katoličke zemlje. Dugo je trebalo da ga prihvate i protestanti, a tek u 20. st. i dio pravoslavnih crkava. Ruska i Srpska nisu do danas.
Hrvati u slobodnoj Hrvatskoj prihvaćaju reformu već 1584. Austrija uvodi promjene preskačući 7. na 16. siječnja 1584., a Ugarska 22. na 31. listopada 1587. Hrvati pod Osmanlijama dugo nisu mogli provesti reformu zbog turskog protivljenja poticanog od pravoslavaca. Turci su 1626. odlučili dopustiti franjevcima uporabu novog kalendara samo ako Gospa Olovska učini čudo, koje se navodno i dogodilo na dan Marijina Uznesenja te godine po novom kalendaru. Dio katolika u Bugarskoj, Vlaškoj, Albaniji, Slavoniji i u Bosanskom pašaluku, napose u Krajini, koji se opirao promjeni kalendara, potican i sustavnim agitiranjem pravoslavnih svećenika, čak i njihovim prijetnjama smrću svećenicima „koji propovijedaju Papinu vjeru i novi kalendar“, prešao je na pravoslavlje. Dio je to današnjeg srpskog stanovništva.
Gregorijanski kalendar htjeli su zamijeniti „napredni“ francuski revolucionari, koji su kao i revolucionari 20. st. smatrali da povijest počinje njihovom epohom. Taj kalendar počinjao je jesenskom ravnodnevnicom. Dvanaest mjeseci od po 30 dana imalo je tri dekade kao zamjenu za ranije tjedne. Nedjelju, kao dan odmora, nadomjestio je deseti dan. Dan je imao deset sati, sat 100 decimalnih minuta, a svaka takva minuta 100 decimalnih sekundi. Francuski revolucionarni kalendar korišten je samo dvanaest godina (1793.-1805.). Nije opstao, ne samo zbog ideološke pozadine i duljeg radnog tjedna, već su se takvom ritmu teško prilagođavale i domaće životinje.
Očekivanja
S početkom novog godišnjeg ciklusa povezane su razne želje i očekivanja. Često i zablude, koje možemo usporediti s predodžbom vlastite budućnosti mladenaca u vrijeme ulaska u bračni život. Kažu da prije bračne prisege Ona misli da će njega promijeniti, a On misli da se niti On niti Ona neće promijeniti. Oboje griješe.
I novi b-h brak političkih stranaka ukazuje na greške u predviđanju. Mijenjaju se partnerski odnosi, a težnje ostaju iste. Koalicijski ugovor potpisnici ne čitaju na isti način. Oružani defile na proslavi Dana RS podsjeća na govor s početka rata. Iz SDA poručuju da i oni imaju oružje za „ne daj Bože“. Još se ne nazire ravnopravan status niti zadovoljenje pravde koju očekuju Hrvati, napose u pogledu kažnjavanja zločina i etničkog čišćenja koje je provodila Armija RBiH. U svjetskim, pak, odnosima, nestabilnost, ratovi, duhovna i ekonomska kriza, manipulacija i nepredvidljivost ostaju konstanta vezana za ljudski rod.
Cijena života
Percepciju cikličnog vremena, obilježja zemljoradničke kulture, postupno od srednjeg vijeka, a u potpunosti od 19. st. pod utjecajem evolucionista nadomješta linearno shvaćanje. Utjecajem trgovine, kruženjem novca, ubrzavanjem tempa života, naglašena je pokretljivost. Počelo se vjerovati da je „vrijeme novac“ i da ga treba ekonomično koristiti.
Za pojedinca s osobnim, poslovnim i obiteljskim planovima, vrijeme je izdašan, ali ne i beskonačan resurs. Bit vremena je prolaznost. Kalendarski i biološki sat otkucavaju. Za nekoga će vrijediti narodna mudrost: „Pitat će starost gdje je bila mladost.“ Poneki će se prepoznati i u onoj: „Čovjek u mladosti daje zdravlje za novac, a u starosti novac za zdravlje.“
Istinska vrijednost vremena ogleda se u kvaliteti odnosa s drugima. Protokom vremena, napose u dobi kada životna krivulja počne opadati u odnosu na amplitudu fizičke i mentalne sposobnosti, ili kada postane jasno da je, ipak, bliže kraju nego početku zemaljskog hoda, čovjek shvaća da kratkoća života povećava životnu cijenu.
U suvremenoj predodžbi linearnog vremena, lijepa strana obilježavanja početka godine je dobiti priliku iznova proživjeti godišnji ciklus na kvalitetniji način./HMS/