Hrvati u BiH su se odrekli „livanjskog pitanja“, izašli na referendum o secesiji, odrekli su se Herceg- Bosne, pristali na zajednički entitet sa Bošnjacima, brojčano se bar za trećinu smanjili. I sve su to uradili protiv svoje pameti i svojih interesa, a slušajući direktive Zagreba – državnog i crkvenog. Kako je napisao jedan zapadni Mostarac: „Hrvatsku više interesuje uspjeh turističke sezone na Jadranu nego sudbina Hrvata u Bosni i Hercegovini“. Tako su, evo, poslije četvrt vijeka spali na to da se bezuspješno bore da sami odlučuju ko će ih predstavljati u Sarajevu i za to da dobiju nacionalni tv kanal.
Odgovor je ovo prof. Kecmanovića na pitanje kako vidi daljnju suradnju srpske i hrvatske politike u BiH, posebno nakon sve većeg uviđanja greške preglasavanja iz 1992 i je li “livanjsko pitanje” evoluiralo nakon godina iskustva sa “suverenom BiH”. Kecmanović je nekadašnji član Predsjedništva BIH, danas nastanjen u Beogradu.
Ako su se svjesno žrtvovali da bi lijepa njihova postala bezmalo etnički čista i ušla u EU, onda nema šta da se žale. Hrvatskoj je trebalo da muslimansko-hrvatski savez zarati protiv Srba u BiH da bi se rasteretio front u istočnoj Slavoniji. Tuđman je izvršio pritisak da potpišu Vašingtonski sporazum i uđu u FBiH. Hrvati iz Posavine su praktično preseljeni da popune Olujom opustošene teritorije RSK.
„Herceg-Bosna“ je godinama hodala na prstima da ne bi omela dugo putovanje Zagreba ka Briselu. Prvaci te politike, koja je bila više u prilog Bošnjacima nego Hrvatima bila su dva Stjepana – Mesić u Zagrebu i Kljujić u Sarajevu. Zato nijedan nije smio da kroči u zapadnu Hercegovinu.
Mladen Ivanić smatra da Srbi ne treba da se miješaju u odnose unutar FBiH. Dodik, naprotiv, misli da su srpski i hrvatski interesi simetrični u odnosu na bošnjačku hegemonističku politiku u BiH i FBiH i da je saradnja obostrano korisna. Očito da i Dragan Ćović misli tako i da u tome uživa podršku „Herceg-bosanaca“, ali ne i zagrebačkog Gornjeg grada i Kaptola, koji su bar do sada, pokazalo se, uvijek imali posljednju riječ, zaključio je Kecmanović.
wpDiscuz