VLASTI Mađarske traže od Kijeva da cijelu ukrajinsku Zakarpatsku oblast proglasi “tradicionalno mađarskom” u sklopu 11 zahtjeva Budimpešte u vezi sa zaštitom prava nacionalnih manjina.
Osim toga, Budimpešta zahtjeva izbornu reformu u Ukrajini koja bi omogućila političko predstavljanje predstavnika mađarske manjine. Ključni kamen spoticanja je određivanje područja u Ukrajini s posebnim nivoom garancija za prava Mađara. U Zakarpatskoj oblasti, prema popisu stanovništva iz 2001. godine, udio Mađara je preko 10 posto.
Listu od 11 točaka mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto predao je Ukrajincima još u siječnju 2024. Tada ju je sam Szijjarto nazvao listom mađarskih “zahtjeva”. U međunarodnoj politici nije uobičajeno “zahtijevati” bilo kakve akcije od suverene države. Međutim stav Budimpešte od početka je bio da ih Kijev treba ispuniti. Stoga je čak i u službenoj prepisci zvučao naziv “lista zahtjeva”, piše Klix.ba.
U suštini, Mađarska zahtijeva ukidanje niza zakonskih promjena u manjinskom zakonodavstvu koje je Ukrajina napravila nakon 2014. godine.
Mađarski dužnosnici, među kojima je i Szijjarto, to otvoreno priznaju i tvrde da je od tada Ukrajina navodno smanjila prava manjina, što je zabranjeno Ustavom Ukrajine i međunarodnim normama.
Zahtjev Budimpešte da se uvede koncept “kulturne autonomije” u ukrajinsko zakonodavstvo naišao je na kategorično “ne” Kijeva.
Dva najproblematičnija zahtjeva
Jedan od dva najproblematičnija jest zahtjev pod rednim brojem 11 za političko predstavljanje predstavnika mađarske manjine, o čemu je Mađarska, međutim, već počela raditi kompromise.
Orban je isprva htio Ukrajini nametnuti sistem koji trenutno djeluje u Mađarskoj, gdje predstavnici nekoliko nacionalnih manjina (među njima, inače, ukrajinske) imaju zakonski zagarantiranu zastupljenost u parlamentu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Druga stvar je što, prvo, ti predstavnici manjina imaju ograničena prava, a drugo, u realnosti Orbanovog režima, na te pozicije se postavljaju ljudi lojalni vladi. Međutim, po zakonu, na papiru, takvo pravo postoji. Tako je Budimpešta tražila da Ukrajina uvede nešto slično”, piše Europska Pravda.
Ukrajinski list tvrdi da nema šanse da se zamisao provede jer to nije moguće u vrijeme izvanrednog stanja.
Ključni problem
Budimpešta traži od Ukrajine da ukine zakonski zahtjev da svi izabrani dužnosnici znaju državni jezik i govore njime na sastancima vijeća u koje su izabrani. Ali ni to nije bio ključni problem. Najteže je bilo odrediti mjesta u Ukrajini s posebnim nivoom garancije prava Mađara.
Ova norma je i sada u zakonu: odnosi se na gradove i sela sa značajnim brojem manjinskih predstavnika (od 15 posto) i s “tradicionalnim” manjinskim prebivalištem (od 10 posto u posljednjih 100 godina). U tom slučaju, odlukom mjesnog vijeća, moguće je, na primjer, postavljanje putokaza na dva jezika. Ovo nije bilo dovoljno za Budimpeštu.
Tamo, prije svega, zahtijevaju da se sva naselja u Zakarpatju automatski priznaju kao “tradicionalna mađarska”, čak i ona u kojima Mađari nikada nisu živjeli.
“Postoji kategoričan zahtjev da se koristi samo popis iz 2001. (od tada se broj Mađara koji žive u Zakarpatju skoro prepolovio; uglavnom zbog Orbanove distribucije mađarskih putovnica)”, piše Europska pravda.