Dok su jaja letjela, a kamenje trasiralo put ka tribini SNS-a, u Nišu se odvijao nesvakidašnji politički teatar. Onaj koji se za jedne zove “demokratski prosvjed”, za druge “nasilni linč”, a za nekog trećeg – dan kad je Vučić dao video-poruku s podignutom obrvom bijesa i jada kakav, kaže, 13 godina nije osjetio.
Kod nas, inače, nikad dosadno
Kad predsjednik jedne zemlje poruči da će “batinaši završiti iza rešetaka”, razotkrije se da je ovo daleko od samo još jednog predizbornog skupa. Neki su stali uz Vučića, tvrdeći da su “obični ljudi” željeli doći na tribinu, a dobili su “koktele” od kamenja i jaja. Drugi, pak, ističu da Srbija već dugo tinja i da je ovaj prosvjed – studentski ili opozicijski, svejedno – samo znak da je čaša prenapunjena.
Tko je u pravu?
Vjerojatno nitko i svi. Vučić kaže da su ga napali “ljudi Dragana Šolaka”. Opozicija objašnjava da se Vučićeve tribine, pored one nenadstrešnice u Novom Sadu, i same ruše od nedostatka legitimiteta. Potom stiže detalj: “ljudi su napadnuti jer misle drukčije”. U prijevodu – to je izgleda novi standard, i s lijeve i s desne strane.
A Niš?
Niš ostaje grad zamrznut u kadru: prosvjed, nepotrebno nasilje, i “bubanje” kamenjem. Izvlače se priopćenja o ozlijeđenima, a “više desetina osoba” dobilo je svoju dozu jaja i kamenja. Policija upire prstom u studente i opoziciju, ali to ionako nikog ne sprječava u uvjerenju da je sve zapakirano pod sto raznih verzija.
“Mogli smo doći, ali nije vrijedno”
Vučić i ekipa, prema vlastitom priznanju, “nisu se htjeli junačiti”, pa su, evo, odlučili ostati gdje jesu. Jer nije vrijedno gubitaka. Političkih ili fizičkih, nitko ne precizira. U isto vrijeme se sluša kako su “svi upisi dionica gotovi” i da su “ljudi uvjereni da su ih napali nasilnici koje boja vlasti ne štipa previše”.
Bijes i jad – ali čiji?
Kad predsjednik kaže da nikad nije osjećao takav bijes, netko primijeti da je Srbija već 13 godina u sličnom bijesu. Samo što se ta ljutnja nekad prelijeva na ulice, nekad na vođe, a nekad na jadnu infrastrukturu (čitaj nadstrešnice). Svatko ima svoj dio krivnje, a Niš – grad koji nikad nije bio samo suglasan – dobiva i kamen kao argument.
Kamen na kamen
Kad jaja i kamenje postanu dio političke tribine, jasno je da smo u fazi gdje argumenti nisu dovoljni. No da se razumijemo – postavlja se pitanje tko je počeo, tko je nabrijavao publiku i treba li uopće pitati čime se sve dovodi narod do točke u kojoj “nijedna tribina nije vrijedna opasnosti”.
Užitak u kaosu
Srbija obožava dramu – i Niš je samo još jedna postaja. Čitajući sveopću histeriju, možda shvatimo da su batine samo simptom. A povod je uvijek širi – i političari i prosvjednici su, svaki na svoj način, zasićeni potrošenim obećanjima.
Kamenovati ili ne kamenovati – ključno je pitanje?
Ne, naravno da nije legitimno bacati kamenje ni jaja na građane koji idu na tribinu. Ali isto tako, nije legitimno zatvarati oči pred ogorčenjem koje upravo kulja. I dok se jad i bijes prelijevaju u Nišu, predsjednik se čudi kako ga je sve to snašlo. Možda je vrijeme da shvati da su protesti ponekad posljedica, a ne uzrok problema.
wpDiscuz
