Ako ste pomislili da Poljska još uvijek mirno sjedi s nogama u lavoru, pijuckajući ciklu i sanjareći o ljetovanju na Makarskoj, grdno ste se prevarili.
U Varšavi je, čini se, najpopularniji modni dodatak posljednjih mjeseci – vojni ruksak.
Dok poljski junaci, od premijera Tuska do sasvim običnih producenata s Facebook profilom, ozbiljno planiraju kako obučiti svakog živućeg Poljaka za rat, ne možemo se ne zapitati: spremaju li se to ljudi za olimpijadu, proslavu stogodišnjice mira ili – ne daj bože – stvarno misle da bi se Medvjed s Istoka mogao pojaviti na njihovim vratima?
I svi su nasmijani, govore “dobrovoljno” i “nikoga nećemo siliti”.
Poljska se, tvrde, više ne oslanja na onaj stari europski trik “udaljenost od ratišta”.
Naime, kad vam je susjed Rusija, a Bjelorusija drži ljestve, teško je stalno pogledavati preko ograde nadajući se da će vas mimoići svaka sila veća od obične kiše.
Zato Poljaci rade ono što najbolje znaju: jednim udarcem rješavaju i patriotizam i tehnologiju i tjelovježbu – uvode dronove, rakete, uvježbavaju vatru iz topova, a ženama, hvala Bogu, nude iste mogućnosti. Lijepo je znati da emancipacija doseže i do rovova.
Premda mnogi baš i nisu oduševljeni mogućnošću da ih preko noći prebace iz radnog stola u rov, drugi drže da je to valjana škola za sve one koji su zaboravili da život nije samo cappuccino i Instagram. “Neće nas valjda opet ovi s Istoka gaziti!” – viče jedan. “Svi u maskirne majice!” – dodaje drugi.
A tu je i generacija koja iskreno kaže: “Znate što, moje je domoljublje negdje zapelo između visokih stanarina i beskrajnog čekanja na kredit, pa možda i nije loše naučiti bar prvu pomoć dok čekam bolja vremena.”
Jedino je sigurno – Poljaci se nikada nisu odlikovali mlakim pristupom problemima. Kad krenu, onda idu do kraja:
“Obuči 100.000 ljudi godišnje, pa još i digitalna obuka, pa nekakve porezne olakšice!”
Ako ništa drugo, bit će veselo promatrati kako se, u ovoj 4.7%-tnoj obrambenoj bajci (srazmjerno BDP-u, naravno), Poljaci nadaju da će već sama njihova spremnost, sva ta vježba i nova oprema, odvratiti Ruse od svakog lošeg plana.
Jer ako i ne odvrate, barem će se preko noći povećati broj onih koji znaju uključiti sirenu za zračnu uzbunu, kuhati za vojsku i (usput) pisati osvrte na vojnu filozofiju – a sve to na poljskom.
I Jesse Eisenberg pojavljuje se u ovoj priči jer je početkom mjeseca primio poljsko državljanstvo kao priznanje za svoju ulogu u Oscarom nominiranom filmu A Real Pain, koji tematizira židovske korijene i Holokaust kroz putovanje Poljskom. Poljski premijer Donald Tusk na duhovit način ga je iskoristio u svojoj promociji vojne obuke, sugerirajući mu šaljivo da će dobiti toliko dobru vojnu obuku da bi mogao biti spreman za ulogu “novog Jamesa Bonda”. Jesse Eisenberg je ovdje svojevrsni simbolički primjer – poznata osoba koja je upravo postala državljaninom Poljske i odmah je “uključena” u ovaj veliki vojni projekt. Tako je priča dobila humornu i globalno prepoznatljivu dimenziju, a ne samo lokalno-političku.
/POSKOK/
wpDiscuz
