Neprimjećen je ostao članak u Večernjem listu od jučer, da sada, kako se bliži 8.5. krajnji rok do kojeg BIH mora usvojiti izmjene Izbornog zakona, bošnjačke stranke naglo mijenjaju retoriku. Nude Hrvatima zajamčeno mjesto člana Predsjedništva BIH, i pravo da ga biraju Hrvati, u zamjenu da Hrvati odustanu od uloge Doma naroda u FBIH i da se Dom naroda derogira, te da nema tolike ovlasti kao danas.
Na jednom mjesto člana Predsjedništva nije građansko pravo, nego priznaju da je nacionalno pravo.
Daytonskim sporazumom nedvojbeno je jasno, da je uloga člana Predsjedništva vezana za veto u klubu doma naroda iz kojeg dolazi. Tim člankom potvrđen je i politički i pravni smisao člana Presjedništva. On mora biti predstavnik jednog od tri konstitutivna naroda. I posve je svejedno kojoj naciji će pripadati. Jedino što je važno je da predstavlja jedan od tri konstitutivna naroda. Članak je to Ustava koji se u Sarajevu ne spominje.
No vratimo se na temu. Dakle Hrvatima se praktički nudi – pristat ćemo da konzumirate vlastito ustavno pravo, pod uvjetom da se odreknete ustavong prava koje vam je potvrdio Ustavni sud BIH.
Vidimo li u ovoj rečenici koliko je bošnjačka politika antidržavna, antipatriotska, antiustavna i kako sebi neki dopuštaju previše? Sudjeluju li hrvatski političari u takvim pregovorima? Zašto ne napuste sastanke? Zašto ne obavijeste OHR što se događa?
Bošnjačka politika konačno je shvatila, da su igranjem igara s Ustavnim sudom BIH i preinakama Ustava čačkali mečku pa su umjesto da bošnjakiziraju Srpsku, dekroatiziraju Federaciju u praksi srbizirali Federaciju. I izgubili san o Federaciji kao bošnjačkom entitetu iz kojeg bi se onda pomalo mogla politički kolonizirati Srpska.
Izvorni Dayton naime predvidio je Srpsku kao građanski entitet srpskog naroda. U Ustavu i Srpske i FBIH stoji da se radi o državama. Izvorni Dayton FBIH vidi kao državu bošnjačkog i hrvatskog naroda.
Uvođenjem Ustavne odredbe o konstitutivnosti svih na cijelom teritoriju BIH Sarajevo je smatralo da su uradili strašan potez. Potisnuli Hrvate u FBIH a ušli u vlast RS-a.
No u konačnici to nije tako. Konstitutivnost nije , na nesreću Sarajeva, politološki termin. Nego pravni. Ona je usko vezana uz predstavničku demokraciju i pravo predstavljana a ne pripadnost nekog zastupnika kako je to Sarajevo htjelo implementirati.
Rješenjem Ustavnog suda kojim je prošla apelacija Bože Ljubića kao ustavno točna, i pravno neoboriva, strah Sarajeva nije u tome što će s Hrvatima u FBIH morati dijeliti vlast, onako kako to piše u Daytonu, na način da će morati poštovati izbornu volju Hrvata, nego u činjenici da je tom odlukom odlučeno da će i srpski dom naroda u FBIH morati biti reprezent volje srpskog naroda u FBIH. To posljedično znači da srpske ministre u Vladi FBIH neće moći kontrolirati Sarajevo ako ih srpski dom naroda ne potvrdi. I ako on više ne bude pod kontrolom kantona s bošnjačkom većinom.
Stoga je i zahtijev Denisa Bećirevića da se Srbima omogući konstitutivnost u hrvatskim kantonima ništa drugo nego pokušaj da se Hrvate natjera da kao i Bošnjaci, Srbima nameću predstavnike u Dom naroda. Čime bi se otupili hrvatski zahtijevi za legitimnim predstavnicima. Hrvati nisu protiv konstitutivnosti Srba u hrvatskim kantonima nego protiv bošnjačke prakse konzumiranja konstitutivnosti. Srbi u HNŽ i ZHŽ morali bi biti autentični predstavnici Srba. Ne Srbi koje im nameću drugi. Dodatno je licemjerno govoriti o konstitutivnosti Srba u kantonima dok im na razini Federacije namećeš Pudariće i Dunoviće. Nesrpskom voljom.
Kraj sna o republikosrbizaciji Federacije BIH
Ukratko vlast u FBIH čini se, kako stvari kreću, bit će takva da će bošnjačke političke elite moći kontrolirati tek polovicu ministara bude li se poštovala odluka Ustavnog suda. A morat će. Pod uvjetom da Vlade FBIH i FBIH bude. A nje može biti samo uz implementaciju odluke Države. Ustavnog suda. Inače se BIH nakon izbora pretvara u federaciju 12 federalnih jedinica.. U državu koja će imati državnu vladu, Predsjedništvo, i regionalne parlamente.
I to nije stoga jer je to tako htio hrvatski narod, ili HNS. Nego je to stoga jer su sarajevske partije, htijući Srbima nametati svoje Srbe, a Hrvatima svoje Hrvate izgubile spor s državom. Našom državom. I u ovom trenutku postaju najveći neprijatelji BIH. Rušitelji Ustavnog suda. Rušitelji Vlade Federacije . Rušitelji Domova naroda. Mrtvozvornici BH institucija.
Ironija je tako htjela, da najveći korisnici sintagme “pravo na državu” i “naša država” postanu njeni najveći pravnim politički i antiustavni neprijatelji. I to samo zato jer ju ne žele dijeliti s drugima i drugačijima.
Koje li građanske kulture, od onih koji se nominalno zalažu za građansko društvo, dok govore “građanska država” nadajući se unitarnoj. Iako bi i u unitarnoj opet bilo isto. I opet bi morali djeliti. I živjeti suživot.
S nama, koje toliko vole i prema kojima ljubav izražavaju sintagmom “ako vam se ne sviđa idite”.
wpDiscuz