Ako nešto čovjeka može oraspoložiti u ovom nesretnom stoljeću, onda je to činjenica da Donald Trump još uvijek misli da je – Kolumbo. Samo što on, za razliku od Kolumba, ne otkriva novo kopno. Trump osvaja teritorije koji već imaju poštanske brojeve, premijere, parlamentarne izbore, i — nezgodno — pripadaju drugim državama.
Dakle, najnovija epizoda reality showa „Trump i Veliki Bijeli Svijet“ odvija se na Grenlandu. Američki predsjednik, koji još uvijek smatra da ga vlastita stvarnost ne obvezuje, izjavio je kako će SAD “sto posto uzeti Grenland”, ne isključujući pritom ni vojnu silu. Jer kako drugačije osvojiti teritorij od dva milijuna kvadratnih kilometara, ako ne tenkovima demokracije?
Naravno, sve se to odvija u stilu koji bi i Monty Python danas odbacio kao previše karikaturalan. Trump šalje svog potpredsjednika JD Vancea da obiđe američku bazu na otoku, i umjesto suzdržane diplomatske šetnje, dobivamo hladnoratovski monolog o danskoj lijenosti, ruskoj prijetnji, i kineskom širenju. Upozorenje iz 1952., servirano u 2025.
Vance, uvjeren da je novi Truman, ne skriva poruku: „Grenland nije dovoljno voljen od svoje majke Danske, pa bi možda trebao potražiti očinsku figuru na zapadnoj strani Atlantika.“ Dodaje i da bi se Grenland trebao odcijepiti – kako bi se moglo “razgovarati” s Amerikom o… preuzimanju. Tko bi rekao da su imperijalizam i gaslighting tako kompatibilni?
A onda, kao šlag na ovu političku tortu od sarkazma, Trump u intervjuu za NBC kaže kako „ne isključuje vojnu silu“. Pa dodaje da ipak vjeruje kako „to neće biti potrebno“. Jer, naravno, ništa ne poziva na mir i dogovor kao prijetnja bombarderom.
Danska, zemlja koja se inače ne bavi povišenim tonovima, javlja se s diplomatskom opaskom da se „tako ne razgovara s partnerima“.
Grenlandski premijer pak izjavljuje da se narod tu osjeća kao predmet, a ne kao narod. I dok Washington i dalje tvrdi da je sve to „u najboljoj namjeri“, u zraku ostaje miris – ne diplomatskog nesporazuma, već kolonijalne nostalgije.
Trump ne želi Grenland jer voli led. Niti zato što cijeni inuitsku kulturu. On želi Grenland jer ne zna gdje prestaje karta svijeta, a počinje tuđa državnost.
I to je, nažalost, srž ove groteske: želja za teritorijem bez razumijevanja prostora, potreba za dominacijom bez svijesti o suverenitetu. Trump, u svom svijetu punom granica koje se brišu tweetom, zaboravlja da svijet još uvijek ima narode, povijesti, i otoke koji ne žele biti trofej na zidu Ovalnog ureda.
I tako, dok Trump skuplja zemlje kao nekad Panini sličice, ostatak planeta čeka sljedeći korak. Možda otkupi Šri Lanku? Ili zatraži da mu EU pošalje ključ?
Ne, Trump nije Kolumbo. Ali ako ovako nastavi, mogao bi završiti kao karikatura iz povijesnog udžbenika — pod naslovom:
“Kako pokušati osvojiti svijet, a izgubiti kredibilitet.”
No Donald Trump više ne traži kredibilitet. On ga je arhivirao. Spakirao u kutiju i ostavio u podrumu prve kampanje. Ne zanima ga međunarodno pravo, niti ga smeta diplomatska neugodnost. On više ne razgovara s planetom – on ga pokušava preuzeti.
Otud i američko povlačenje iz svega i svačega:
– iz UNESCO-a,
– iz Pariškog klimatskog sporazuma,
– iz UN-ovih tijela,
– iz ideje da su paktovi i ugovori nešto više od običnog papira.
Jer za Trumpa, ako to nije Amerika – to je nepotrebno.
Ako nije korisno – to je neprijateljsko.
Ako se ne može kupiti, onda se može – uzeti.
Grenland nije samo led i kamen. To je simbol kako Trump vidi svijet: kao prostor bez vlasnika, osim onih koji dovoljno glasno tvrde da su vlasnici.
/POSKOK/
wpDiscuz
