U gotovo svim tekstovima u RH medijima kao i na hrvatskoj wikipediji stoji kako je “Logor Dretelj bio je sabirni logor kojeg je vodila Hrvatska Republika Herceg-Bosna kraj Čapljine od travnja 1993. do travnja 1994. tijekom Bošnjačko-hrvatskog sukoba u sklopu rata u Bosni i Hercegovini.”Zločini u Dretelju 1992. Blaža Kraljevića odanog Armiji BIH
Kroz kakve su torture prolazili zatočenici u ovom logoru ispričao je zatočenik ovog logora Siniša Zurovac.
Siniša je prije rata radio kao glavni komercijalist u čapljinskoj tvornici keksa Lasta. Nakon napada bivše JNA i srpsko-crnogorskih rezervista na Čapljinu, u travnju 1992. nije, kaže, prešao na drugu stranu.
Mislio je ‘nikom ništa loše nisam učinio i zbog čega bi iko meni naudio’. No, 2. lipnja dok je kosio travu na svom imanju po njega su, kaže, došli naoružani HOS-ovci i odveli ga u logor Dretelj, gdje je proveo 4 mjeseca.Osim što je, kaže, čim je uhićen, morao poljubiti sliku ustaškog poglavnika Ante Pavelića, a u logoru pjevati ustaške pjesme, stražari su njega i ostale zatočenike svakodnevno tukli.
“U Dretelju je bio pakao. Svakodnevno je bilo – degenek. Svaki dan gledaš kad će te ubiti. Šutnu loptu tamo među nas – nas su gonili da čupamo travu – i onda, kao došli po loptu, pa te preko rebara udri, udri, udri, udri…i tako svaki dan.”
Siniša Zurovac kaže kako ni danas ne zna tko su njegovi mučitelji.
“U mene ti je bila taktika, ako mu gledaš uoči odmah ti je degenek. Nego praviš se tošo, ne gledaš ništa…Samo oboriš glavu preda se i manje ćeš dobiti degeneka. A oni se, osim toga nisu ni predstavljali imenom, već sve nekim nadimcima. Ja bih rekao imena da znam, nemam se čega stidjeti”, kaže Siniša.
Kaže kako čovjek i ne zna kakva sve zlostavljanja može izdržati. Jednom ga je tako, kaže, izvjesni Zoka udario bocom u glavu
“Uzeo je bocu od litre pa o glavu, razbila se boca u ’tisuću komada, mene ništa čovječe, bila je čvrga. Ma ja sam mislio moraš mrtav biti od toga. Onda kad sam bio u samici, vadio mokraću, pišaku, pa me tjerali da pijem. Jedan mi je Graovac, Srbin je bio, zavrtao obrvu. Mi u stroju pred doručak, a on mi uzeo obrve pa zavrće, umirem ja, čovječe…Svaka su čuda i jade radili.”
Bilo je, kaže u Dretelju i silovanja.
“Čuješ poviše nas samo jauk žena, pa šta je nego silovanje. Kasnije je jedna žena, kad smo razmjenjivani, pričala kako bi svaka rodila da nisu bile stare. Po tom sam zaključio da su silovane”, kaže Siniša.
Među prvim zatvorenicima u Dretelju bila je Slavojka Frižović. U razgovoru za “BIRN – Justice Report” ona priča kako je bila zatvorena sa 40 žena i kako je vidjela da neke od njih odvode na silovanje.
“Dođu preko dana i gledaju gdje koja leži. Onda po noći traže od stražara ključ i izvedu ženu koja im se svidi. Jedna od njih mi je rekla da su je silovali. Plakala je i bilo ju je sram. Nisam doživjela što su druge žene, ali jesam strah i stres, što je pomoglo da obolim”, kaže Frižović.
Govoreći o uvjetima u kojima su boravili zatvorenici, Slavko Bogdanović ističe da nisu imali dosta hrane i vode.
“Tjerali su da pijem mokraću i jedem kremu za cipele. Morali smo i travu pasti”, pojašnjava Bogdanović.
Zbog zlostavljanja srpskih civila u Dretelju sud BiH 2015. je četvero bivših pripadnika HOS-a osudio na ukupno 24 godine zatvora. Ivan Zelenika je proglašen krivim što je tukao zatvorenike; Edib Buljubašić kao nekadašnji zamjenik zapovjednika Dretelja odgovoran je za premlaćivanje Bože Balabana koji je zbog ozljeda preminuo.
Ivan Medić je proglašen krivim za napad na zatočenika, te što je zatočenicu prisilio na seksualni odnos, dok je sudsko Vijeće za Marinu Grubišić-Fejzić zaključilo da je mučila zatočenike batinama i prisiljavajući ih na međusobne seksualne odnose.
Miro Hrstić Ledeni i danas je u bijegu od Suda BIH za ratne zločine. Blaž Kraljević niti itko od njegovih krilnika , nadređenih ovim zločincima, nikada nisu bili predmetom istrage po sistemu zapovjednog lanca onako kako se sudilo HVO-u. Nikada optuženi. Nikada pod istragom. Točno kao i Krešimir Zubak.
Radi li se o korupciji u sudstvu? Ili nas je netko opet izručio nagodbama? Onako kako to ustaška tradicija i nalaže kada se spašava koža?
Kraljević je danas, iako deklarirani ustaša, i neupitani ratni zločinac, hit u Sarajevu, i u opskurnim ustaškim krugovima koji se u šali žele predstaviti kao hrvatski patrioti.
Iako su hrvatski narod, izručili i 1941-e i 1945-e na Bleiburgu, i 1991-e osnivanjem paravojski u Hrvatskoj i BIH, i 2010-e u Platformi, gazeći svaki put volju hrvatskog naroda. Nepozvani, nasilni, neobrazovani.
Gotovo sve postrojbe Blaža Kraljevića nosile su imena po ustaškim prvacima a jedna od njih cijelo vrijeme rata djelovala je i u Sarajevu. Tako se može reći, da je Armija BIH, budući da je Blaž jedino nju priznavao kao legalnu, u ovom ratu, u sebi imala satnije s ustaškim nazivima.
I onda se netko pita otkud toliki respekt Armije BIH prema HOS-u i pravaštvu i zašto vehabijski portali u zemlji najnormalnije prenose izjave Dobroslava Parage kao prijatelja BIH.
Zašto su uostalom HOS-ovi ideolozi i krilnici pozivani od strane velikih sila , u ugledne senate, da daju izjave kako je Tuđman zločinac i tko zapravo dijeli Bosnu? Nije li povijesni apsurd, da savezničke sile, pozivaju prvake stranke koja neskriveno veliča Hitlerove pudlice iz 40-ih kao relevantne svjedoke?
Jesu li u zamjenu za te izjave, koje su potom osvanule u Haagu kao dio optužnice protiv Hrvata u RH i BIH, dobili imunitet?
Recimo na “neovisnim” tužiteljstvu BIH? Kojem preklani vratovi čapljinske obitelji Kuzman nisu dovoljno bijeli vratovi, za optužnicu prema zapovjednoj odgovornosti? To su znate optužnice kakve su se pisale prema VRS-u HV-u i HVO-u. Ne i prema Armiji BIH i njenom ideološkom i vojnom posinku u Hercegovini. HOS-u.
wpDiscuz