Sve je odrađeno savršeno. Kriminalni CV koji je poslan u Predsjedništvo u kojem Lutka navodi da ima Fakultet.
Slanje lažiranog Životopisa u Češku, obmana čeških vlasti, potom izdavanje agremana “Profesorici” koja to nije. Sve na osnovu papira kojim je BIH putem Komšićeva ureda a i samog MVP-a obmanula MVP Češke.
Potom vraćanje potvrdnog agremana u MVP. Stvar je odrađena tiho, profesioanlno korupcijski i pod kontrolom Duboke SDA države.
I da nije bilo tek jednog nesmotrenog upita MVP djelatnice Predsjedništvu, Srpkinje, Gordane Vitković, koja je pitala što dalje jer Lutka nema diplomu stvar se ne bi otkrila.
No čak i kad se stvar otkrila krenula je medijska haranga ambasadorokracije. Johan Sattler i Matt FIeld uprli su se i nogama i rukama da prikriju korupciju. Mediji pod kontrolom njihovih država Lutku su predstavljali kao Žrtvu. Lutka je sama sebi odjavila festival u Čitluku da bi potom optužila “Žlibinu” kako ju zabranjuje.
Ustali su se i studenti širom BIH. Pismima i apelima. Ništa od tog nije moglo izići na Klixu, Indexu, FTV-u, HRT-u.
Potpuni mrak i cenzura.
Za javnost na Prostoru džihada, Lutka je žrtva, kojoj prijete Ustaše. Ona je hrabra i nekorumpirana i mrze ju jer je pisala protiv HDZ-a, Sve što je pisala o Bosni i Hercegovini, “pički materinoj od države” zaboravljeno je. Pomno se krije podatak da je pisala romantične eskapade o Blažu Kraljeviću, ustaši, pljačkašu, svirepom silovatelju i ubojici srpskih civila Hercegovine 90-ih.
Žurnali, Slobodne Bosne, niz fašističkih autora, i svi državni mediji uprli su se da se prikrije prava istina.
A onda su došle Poklade, predslavenski običaj spaljivanja iluzija. Običaj na kojem se divlja, na kojem se oblačiš u bilo koju prikazu, i na koncu kojeg šaljivim tonom i uz neko stihoklepstvo pališ nepravdu. Sve je osmislio čovjek s diplomom. Pravnik. Čovjek bez noge. Koji je toliki vrhunski zajebant da na dan gubitka svoje noge, u privatnom aranžmanu radi “Batak party”.
Jebeš Bosnu, Žurnale. NGO gamad. OSCE prašinare, Johan Settlera i Matt Fielsa. Javni performans u prostoru je odjeknuo. Iako su NGO mediji ponovno od Dernjače i silovateljice, nasilnice, pokušali napraviti žrtvu, apelirajući na javnost da isti događaj osudi, komentari ispod njihovih vijesti upućuju na to da je bitka izgubljena.
Javnost konačno nazire svu licemjernost Komšićevog lažnog građanluka. I on i Lutka pisali su o vrijednostima. Poput antikorupcije, poštenja, poštivanja zakona, jednakosti pred zakonom, lijevim idejama,
Trenutno oboje mimo zakona, u kaznenom djelu, vire ispod skuta jedine ratne garniture koja je na vlasti u BIH. AID-ovaca Alispahića, Šefika Džaferovića i Bakira Izetbegovića. Prag je AID-ova eskpozitura. Vrane nad Karlovim mostom nisu vrane. Nego Ševe.
Preko ševe do Ševa. Sve na kraju vrti oko ševa.
Nameće se sada novo pitanje: Tko je u MVP potpisao da osoba sa SSS ima pravo na VSS plaću? Tko se izložio kaznenom progonu zbog lutke? I hoće li ta osoba vraćati u proračun BIH protupravno oteto novac državi BIH?
Država BIH – prostor između Save, Drine i Une koji se u šali naziva Nezavisnim.