Ako je veto na grb Nemanjića opravdan tvrdnjom da je on simbol jednonacionalne dominacije, kako objasniti činjenicu da taj isti grb dolazi iz razdoblja kad je prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić ponosno spominjao “Bošnjake” kao dio svojih snaga u borbi protiv Osmanlija? Tko su bili ti Bošnjaci koje Tvrtko spominje? Jesu li to preci Izetbegovića ili preci Dodika?
Tvrtko, kao potomak roda Nemanjića i kralj Bosne, u svojoj politici kombinirao je identitete i tradicije koje danas mnogi koriste za podjele. S jedne strane, bio je duboko povezan s pravoslavnim naslijeđem kroz Nemanjiće, a s druge strane, širio je granice i ideju bosanske državnosti. Pismo u kojem spominje “koliko Bošnjaka može podići za rat protiv Turaka” povijesni je dokaz postojanja imena “Bošnjak” prije dolaska Osmanlija. Dakle, ovaj naziv nije bio ni religijski ni nacionalno ekskluzivan – bio je geografski i politički identitet ljudi iz Bosne.
Međutim, apsurd vetiranja grba Nemanjića od strane Kluba Bošnjaka ne završava samo na povijesnom licemjerju. Ako su protiv simbolike Tvrtkovih korijena, zar ne poriču i legitimnost jednog od najstarijih spomena naziva “Bošnjak”? Ako je tako, onda bi se moglo reći da se Srbi, kao narod, imaju pravo osjećati pozvanima da zaštite to ime, budući da ga je kroz povijest koristio i Tvrtko – potomak dinastije Nemanjića.
Još veći apsurd krije se u činjenici da današnji naziv “Bošnjak”, kakav poznajemo od 1993., nije rezultat povijesnog kontinuiteta, već političke odluke donesene bez konsenzusa. Tada nitko nije pitao Srbe, Hrvate ni ostale u Bosni i Hercegovini o promjeni značenja tog naziva. I sad, kada se pokušava politički odbaciti simbol Tvrtkova naslijeđa, koji potvrđuje postojanje “Bošnjaka” prije Osmanlija, zar se time ne potkopava vlastiti identitet?
Na kraju, problem ovdje nije povijest, nego percepcija povijesti. Oni koji se dive Osmanlijama i vide u njima ključ svoga identiteta ne mogu istovremeno prihvatiti Tvrtka kao simbol svoje povijesti – jer je on simbol otpora Osmanlijama. Ali moramo shvatiti da je Bosna i Hercegovina naša zajednička domovina, sa svim svojim raznolikim povijesnim naslijeđem, a ne projekt jedne skupine koja će birati što joj odgovara, a što ne.
Bosna i Hercegovina nije ideološka tvorevina, ona je povijesna stvarnost. Njen identitet ne mogu graditi oni koji se dive stranim imperijima dok odbacuju vlastito naslijeđe. Naš identitet leži u onome što su naši preci izgradili, u onome što nas povezuje, a ne dijeli. Ako simboli kao što su grb Nemanjića ili ime “Bošnjak” izazivaju podjele, problem nije u simbolima – problem je u onima koji ne razumiju svoju povijest.