Procesuiranje ratnih zločina u BiH predmet je različitih procjena, a u posljednje vrijeme i provjera međunarodnih institucija, piše Večernji list BiH.
Angažiran za vještaka
Kažnjavanje zločina je temelj za utvrđivanje istine i provođenje pravde, a u društvenome smislu put za izgradnju suživota triju naroda. No, ništa od toga nije dalo rezultate i čini se kako nije ispunjen niti jedan od ciljeva. To i ne treba čuditi kada se pravosudne institucije koriste poput ratnih mašinerija koje ‘furaju’ samo jednu istinu. Kako drukčije objasniti da za Tužiteljstvo BiH jedan od najvažnijih poslova – pisanja podloge za podizanje optužnice i optuživanje radi osoba koja je bila ‘sigurnjak’ – obavještajac Armije BiH i to ne bilo gdje, nego u 3. Korpusu Armije BiH koja je bila zadužena i za zloglasnu 7. muslimansku brigadu sastavljenu od mudžahedina i terorista iz cijeloga svijeta.
Upravo je Zemir Sinanović, bivši vojni ‘sigurnjak’ 3. korpusa Armije BiH vještak Tužiteljstva BiH i napisao je ekspertizu na temelju koje su podignute optužnice za generala Zlatana Miju Jelića i bivšeg zapovjednika II. rudničke bojne HVO-a u Mostaru Milu Puljića, a, kako doznajemo, i za još nekolicinu hrvatskih časnika s područja Mostara. Skandalozna je odluka Tužiteljstva BiH da angažira takvu osobu za vještaka a to budi ozbiljne sumnje da je cilj jednu stranu – hrvatsku – prikazati kao zločince po svaku cijenu. Iznimno su zanimljive reference ovoga vještaka koje je naveo, a pojedine je zatajio u svom životopisu.
Tu je, naime, pismena pohvala zapovjednika 3. korpusa Armije BiH, novčana nagrada, pismena pohvala načelnika uprave vojne sigurnosti Glavnog stožera Armije BiH, Sahat s posvetom zapovjednika Armije BiH, izvanredno unapređenje u čin bojnika ABiH. No, zatajio je kako je praktično istoga dana 1994. godine s potpisom generala Rasima Delića unaprijeđen u čin nadkapetana te se nalazi na istom popisu kao i Abu Maali, zapovjednik zloglasne 7. muslimanske brigade kojega se kasnije dovodilo u vezu s Al-Qaidom.
Iznimna pristranost
S obzirom da je bio zadužen za sigurnosne i moralne provjere čudno je kako su najviša priznanja Armije BiH – Srebreni štit i Zlatni ljiljan dobivali i likovi poput mudžahedina Nedala Saleha koji je bio jedan od kasnijih autobombaša u Mostaru ili traženog radikala Ebu Omara. U svom životopisu vještak s ‘ponosom’ ističe kako je postao magistar na Sveučilištu u Travniku, a zatim i doktorirao.
Zatim navodi da je bio docent na Sveučilištu Philip Noel Becker za kojega je dokazano kako se radilo o prevarantskoj privatnoj visokoškolskoj ustanovi kojoj je i Agencija za razvoj visokog obrazovanja BiH ukinula akreditaciju. Među brojnim radovima ovoga doktora znanosti s travničkom diplomom su i knjige ‘Agresija SR Jugoslavije i RH na BiH 1992. – 1995.’ u izdanju Motrixa iz Sarajeva, zatim ‘Priručnik obavještajnog oficira komandi i jedinica’, ‘Monografija 3. korpusa Armije BiH’, zatim zanimljiva publikacija s obzirom na njegovo dugogodišnje okružje ‘Doprinos BiH u borbi protiv terorizma’, Najteži ratni zločin – zločin genocida nad Bošnjacima kao uzrok/posljedica islamofobije u BiH, a posvetio se u jednome radu i udruženom velikodržavnom zločinu na području Žepča.
Nedavno je ovaj znanstvenik šokirao i javnost tvrdeći da je povećan broj samoubojstava u RS-u nastao kao posljedica zločina počinjenih nad Bošnjacima, što su tamošnji stručnjaci masovno ismijali. Bilo koji od ‘grijeha’ koji se vežu za Sinanovića, od ratnoga puta i uloge u postrojbama koje su bile najskandaloznije u redovima Armiji BiH s desecima primjera najtežih ratnih zločina i brutalnih ubojstava, za što postoje presude njegovim zapovjednicima Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi, do čudnih diploma s čudnih visokoškolskih ustanova ili pak objektivnih stručnih i znanstvenih radova i publikacija koje pokazuju iznimnu pristranost, bio bi dovoljan razlog da u normalnoj državi on ne može nikome biti vještak.
No, u BiH može i to u Tužiteljstvu BiH koje time čini nepopravljive pogreške te nažalost potvrđuje tezu većine hrvatskih časnika i pripadnika HVO-a o iznimnoj pristranosti, piše Večernji list.
Podsjetimo, Selmo Cikotić, bivši državni ministar obrane od nedavno je i savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva BIH, Bakira Izetbegovića.
Poznato je kako je Cikotić, uz Dževada Mlaću, bio ratni zapovjednik Operativne grupe Zapad Armije BiH u koje je spadalo područje Bugojna i Gornjeg Vakufa/Uskoplja, te dijelova općina Donji Vakuf i Novi Travnik i u proteklom su ratu bili neprikosnevni gospodari života i smrti.
Sjajna se poruka mira, tolerancija i međuetničkog dijalog ovim nedavnim imenovanjima poslala što je dodatno osnažilo te iste odnose činjenicom kako je vještak u suđenjima generalima HVO-a “sigurnjak” mudžahedina.
Kako je moguće da osoba koja je nekada bila obavještajac 3. Korpusa Armije BiH vrlo bliskog i povezanog sa mudžahedinskim odredom i njegovim trupama, danas, nakon više od 20 godina, biva vještak čije se stručne ekspertize uzimaju kao relevantni dokazi za dizanje optužnica? Tužiteljstvo BiH je po svemu sudeći, očito postalo poligon za usavršavanje osoba ( vrlo sumnjive ratne prošlosti) koje u miru plediraju biti ozbiljni znanstvenici. Kako je moguće da čovjek poput Zemira Sinanovića sjedi na onoj strani gdje se o pravdi i pravičnosti odlučuje, umjesto da i sam biva predmet istrage ukoliko za nju postoje evidnetni dokazi? Dževad Mlaćo je zasigurno ljubomoran jer je jedini on od srednjobosanskih zapovjednika Armije BiH još uvijek u prosvjeti i profesor matematike u bugojanskog gimanziji.
Napomena:
Po popisu stanovništva iz 1991., Hrvata je u ovom gradu živjelo nešto više od 16 tisuća (35 posto), kraj rata u svojim domovima dočekalo ih je tek oko 800, a svi ostali su prognani. Čak 2550 njihovih obiteljskih kuća i stanova je opljačkano i devastirano, a oko 1700 kuća je zapaljeno ili srušeno.
Ubijeno je 311 Hrvata, od toga 70 civila, a među njima petero djece i desetak staraca. Kroz 12 logora ABiH prošlo je 1060 zarobljenih vojnika i civila, a oni koji su imali sreću dočekati puštanje na slobodu u zatočeništvu su proveli 240 dana. Dvadeset i trojica, svi registrirani kod Međunarodnog crvenog križa (MCK), kao ratni zarobljenici su odvedeni iz logora, posmrtni ostaci trojice su pronađeni, dok se za sudbinu 20 njih ništa ne zna, iako je jasno da je tragična.
poskok.info/Večernji list/ brotnjo.info
wpDiscuz