BIH je toliko nesposobna da njeni političari nisu niti pravilno preveli izvornik Daytona na engleskom jeziku. Ako bi se pozvalo autora Daytona da dođe u BIH i pojasni što je mislio pod tim kad je navodio nacionalne prefikse on će vam jasno reći:
Mislio sam na političke Srbe, Hrvate i Bošnjake u tijelima u kojima oni predstavljaju te narode. Naravno da srpski, hrvatski ili bošnjački u Ustavu ne znači da ti ljudi moraju biti pripadnici tih nacija.
Ako bi dakle prevoditelji pravnog engleskog na naše jezike doista uradili svoj posao kako treba bilo bi jasno da stvarnog razloga za izmjenu ustava NEMA!
Samo tom jednom općom deklaracijom da nacionalni prefiksi nisu brana kandidiranja svima ostalima u BIH koji se ne osjećaju kao Srbin, Hrvat, Bošnjak bile bi rješene sve povelje i presude.
U suštini te presude ionako nisu udarale po Ustavu nego po Izbornom zakonu.
I tu je cijela kvaka cijele priče.
- Apelant bi na Ustavnom ili europskom sudu dobio presudu protiv Izbornog zakona
- Potom bi se Sarajevo obrušilo na Ustav.
Dakle Pravila koja je odredio CIK te Izborni zakon kršili su ljudska prava a nikako to nije bio Ustav.
Tako su Pravila “primorala” Komšića da se prije svake kandidature izjasni da je iz reda hrvatskog naroda iako to Ustav nigdje ne traži. U
stav kaže da jedan od članova Predsjedništva tek mora biti hrvatski. Čak i dio u kojem se kaže “Members: Croat, Serb and Bosniak” najtanašniji prevoditelj prevest će kao hrvatski, srpski i bošnjački član Predsjedništva.
Isto vrijedi i za domove naroda.
Gdje je to Ustav kazao da predstavnici tri konstitutivna naroda u Domovima naroda moraju biti pripadnici tih naroda?
Zašto Hrvati, Srbi, Bošnjaci ne bi izabrali pripadnika bilo koje nacije da ih predstavlja u Domovima naroda ako oni to žele?
I kako to da nikada nisu uložili žalbu da im postojeći Izborni zakon i CIK pravila onemogućavaju da izaberu Židova ili Roma za predstavnike u hrvatskom, srpskom ili bošnjačkom klubu domova naroda?
Sve tužbe koje su se podnijele podnešene su s ciljem rušenja Ustava. I sve ih je podnijela bošnjačka politička bulumenta.
Ona ista koja danas u FBIH uzurpira srpski klub, klub manjina, trećinu hrvatskog kluba skoro, petinu hrvatskog kluba na državnoj razini, hrvatskog člana predsjedništva kao i hrvatsku kvotu diplomacije.
Sve to uzurpira SDA i njihov satelit DF koji tvrde da su hrvatskim okovima. U hrvatskim si okovima a plediraš da pored hrvatskog člana Predsjedništva Hrvatima otmeš i Dom naroda i sve što je hrvatsko u FBIH.
Dakle ako se samo donese opća deklaracija na razini Parlamenta sve oko ustava je rješeno.
Srbin, Hrvat i Bošnjak u Predsjedništvu su politički Srbi, Hrvati i Bošnjaci. To postaju tako što ih izabere većina od ta tri naroda. A mogu biti ma bilo koje nacije i biti prijavljeni na bilo kojem dijelu BIH. U RS ili u FBIH. Ili naprosto živjeti van BIH.
Dokaz da su ustavno legalni dokazuju tako da nakon izbora odlaze u NSRS odnosno hrvatski, tj bošnjački klub naroda i tamo zatraže moć veta. Onaj koji prvi donese dokaz da u tim skupštinama uživa 50% potpore legalan je i legitiman član Predsjedništva BIH.
Primjetimo da u ovom rješenju nema potrebe za formiranjem izbornih jedinica u BIH.
Rješenje ujedno rješava sve ostale presude: Pilav, Zornić, Pudarić, Sejdić Finzi.
Jedino je važno konačno biti korektan prema Daytonu i pročitati ga kako spada.
Recimo Ustav kaže da se srpski član Predsjedništva bira na teritoriju RS-a dok hrvatski i bošnjački na teritoriju FBIH.
U kojem je točno članku Ustav kazao da kandidat za predsjednika iz RS mora imati prebivalište na tlu RS-a?
Niti u jednom.
Ustav propisuje da njegovi birači moraju biti iz RS-a a ne on. On može biti iz bilo kojeg dijela svijeta. Samo je važno da je državljanin BIH.
Isto vrijedi za Hrvata i Bošnjaka. Koji mogu biti Židovi i Romi i biti prijavljeni bilo gdje u svijetu sa svojim prebivalištem.
Važno je da dobiju izbore i da u hrvatskom, odnosno bošnjačkom klubu Doma naroda FBIH dokažu da imaju 50% poptore predstavnika za korištenje moći predsjedničkog veta.
Ako se to ne promijeni , ako Izborni zakon ostane sličan ovome prijeti opasnost da ponovno na čelu države bude nelegalan nekakav čovječuljak poput Komšića koji neće imati pravo koristiti najvažnije predsjedničke ovlasti. Poput raspuštanja Doma naroda, ulaganja predsjedničkog veta itd. Što Komšić nikako ne može. Jer nema moć veta u hrvatskom klubu doma naroda.
Dayton je u BIH formalno na snazi od 1995. Još od 2000 godine od kada je put u pakao popločan Barryevim namjerama, Dayton nije na snazi.
Konačno je vrijeme da se lideri u BIH opamete, da se prestanu iživljavati nad tri napaćena naroda i da ispoštuju Ustav koji je donio mir.
Amerikanci ako doista žele dobro BIH trebaju uraditi samo jednu stvar – Prisiliti sve tri strane da ispoštuju Dayton.I prestati s pričom o ukidanju etničkih prefiksa. Ne postoje etnički prefiksi u Daytonu. Postoje institucije u koje se biraju zastupnici i predsjednici koji predstavljaju tri etničke zajednice , tri političke nacije u BIH.
Niti u jednom slovu Daytona nije određeno da predstavnik te tri nacije u Predsjedništvu ili pak u Domu naroda mora biti i pripadnik te nacije. To Amerikanci jako dobro znaju. Jer znaju čitati izvornik.
Ustavni sud BIH to ne zna jer je njegovo bilo da brani prijevod Daytona. Loš prijevod, koji je uradio nekakav loš BH prevoditelj. Koji i nije mogao biti bolji. Jer je u ovoj zemlji sve loše.
Pa tako i elite i njihovi prevoditelji koji toliko ispoštovaše 100.000 mrtvih, da ne bijahu u stanju angažirati ozbiljnog prevoditelja pravnog i političkog engleskog jezika.
Ako bismo danas upitali bilo kojeg BH političara kako se zove Amerikanac koji je pisao pravni tekst ustava BIH, nećete dobiti odgovor.Ako biste pak pronašli tog čovjeka i upitali ga je li on doista propisao krv, naciju, rasu, kao uvjet pristupanja nekoj daytonskoj funkciji, čovjek bi vam se naprosto smijao. Njemu kao Amerikancu to pitanje bilo bi uvredljivo.
Zar je toliki problem bio pronaći tog čovjeka i upitati ga to jednostavno pitanje? G. J.B. jeste li vi stvarno , u 20 stoljeću, napisali tekst ustava koji u sebi ima predviša krvnu pripadnost, točno određeni genom, rasu, naciju, kao preduvjet apliciranja na neku političku funkciju?
I naravno da bi odgovor bio : Naravno da nisam, pa ja sam Amerikanac, takvo nešto bilo bi mi neprihvatljivo da potpišem.
Na drugo pitanje: A što ste mislili pod onim Croat , Serb, Bosniak odgovorio bi vam:
Pa s obzirom da živite u Ustavu predstavničke demokracije valjda je jasno da su to građani BIH koji plediraju na te funkcije i koji postaju predstavnici Srba, Hrvata, Bošnjaka. Dakle Srbin u mom tekstu je predstavnik Srba, Hrvat, predstavnik Hrvata, Bošnjak predstavnik Bošnjaka u Predsjedništvu BIH, mogu biti bilo koje nacije , ta nacija nije bitna za Ustav BIH, bitno je da su birani od tri konstitutivna naroda.
A što je s onima koji nisu pripadnici niti jednog od ta tri naroda a koji čine 0.7 % BIH, upitat ćete ga tada,
A on će vam odgovoriti:
Pa nisu niti svi građani Irske etnički Irci, niti Francuske etnički Francuzi, pa biraju Francuza, odnosno Irca. koji predstavlja sve građane. Ta tri predsjednika predstavljaju sve građane BIH a oni koji čine 0.7% biraju jednog od ta tri. Ovisno u kojem entitetu žive i koji od njih im se sviđa.
Vidite kako je sve jednostavno ako se ugase medijske huškarnice iz Sarajeva.
wpDiscuz
