I umjesto da šuti zbog svojih sramnih izjava o Jasenovcu, o NDH, da kao zmija se skrije zbog uloge u BIH kada je postrojavao neke od jedinica koje su počinile najgore zločine u ime našeg naroda, umjesto da bude procesuiran na sudovima u RH zbog podrivanja ustavnog položaja Hrvata u BIH i podrške politikama koje u svojim uredima drže totalitarne, ustaške i Titove portrete, on je našao za shodno izrugivati se obiteljskoj tragediji hrvatskog predsjednika. I sudbini čovjeka koji je bio u logoru Gradiška. Ne kao Mesić zbog kriminala, nego zbog tog jer je bio protiv NDH. One kvislinške njemačke plaćeničke tvorevine koja je stvorila Jasenovac. Jasenovac u kojem je, da se imalo poštuju žrtve, Mesiću odavno trebao biti zabranjen pristup.
Njegova ustaška retorika 90-ih, njegovo ratno huškanje na Srbe 90-ih nemjerljivi su s retorikom koju je imao Šešelj i imali su daleko veći utjecaj na zločine koji su se potom dogodili.
Njegov čin veleizdaje države nezapamćen je u modernoj povijesti Europe.
Njegova privola da primi nagradu grada šovinizma, koji je netom prije zabranio Orhana Pamuka, samo je dokaz do kakvih niskih levela građanstva je palo hrvatsko društvo u RH, kada je ovog nacistu, srbofaga i izdajnika Hrvata van RH dva puta biralo za predsjednika.