“Nisam kriv i mislim da sam iznio dovoljno dokaza da Sudsko vijeće donese takvu odluku”, rekao je Karadžić za “Večernje novosti”.
On je naveo da je BiH, kakvu danas znamo, formirana “pred neko važno zasjedanje nelegitimne grupe prozvane AVNOJ, na inicijativu učenika Bosanaca koji su studirali uglavnom u Zagrebu, kao što je Rato Dugonjić i drugi”.
Karadžić kaže da se u strahu da BiH “kao koštica na podijeljenoj breskvi, ne ode u Srbiju”, početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća krenulo u priznavanje muslimana kao posebne etničke grupe, a kasnije i kao posebnog jugoslavenskog naroda.
“Glavni posao na uspostavljanju muslimana s velikim` M` i BiH kao njihove matične republike, preuzeo je Hasan Brkić, inače zet Milorada Ekmečića, oženjen njegovom sestrom Jovankom “, istakao je Karadžić.
On je naglasio da je već 1967. godine na vidjelo izašla tajna strategija muslimanske zajednice, kada je Muhamed Filipović, šef Ideološke komisije CK SK BiH objavio esej “Bosanski duh u književnosti – što je to?”, U kojem je prvi put formuliran “bosanski duh “i Ivo Andrić napadnut kao najveći zločinac nad BiH.
Karadžić kaže da su sedamdesetih godina prošlog vijeka vršeni otvoreniji pritisci na srpskom intelektualce i da je bio jedan od mnogih koji su tada otišli iz BiH, te da je među njima najviše bilo Srba, ali i Hrvata.
“Za prethodnih 30 godina, do devedesetih je iz BiH otišlo 350.000 Srba i njihovih potomaka i nešto Hrvata, ali se broj stanovnika nije smanjivao jer su doseljavani Sandžaklije svojom bespravnom gradnjom zaposijedale prostore po Sarajevu i mijenjale strukturu stanovništva na potpuno politički, neprirodan način”, naveo je Karadžić.
On kaže da je u to vrijeme često šetao s Alijom Izetbegovićem, “koji je sve radio javno”, te da mu se u početku činio prihvatljiviji “jer su komunisti bili` bosanski` nacionalisti, s ciljem da stvore Bosnu-naciju “.
“Njegove ideje, kleo se, odnose se samo na muslimane i njihov način života. Ja sam mislio:` Neka žive kako hoće`. Pokazalo se da je na lukav način bio u pravu – provest islamizaciju muslimana i kmetizaciju kršćana … “, istaknuo je Karadžić.
Govoreći o formiranju Republike Srpske, Karadžić je naglasio da je formiranje SR Jugoslavije bez dogovora sa Srbima i bez njihovog znanja, predstavljalo najveće iznenađenje.
“Savezna država i njeni organi bili su dužni da nas zaštite jer mi nismo htjeli da napustimo Jugoslaviju, ali, nakon te njihove odluke, morao sam predložim narodu sljedeću prihvatljivu varijantu”, rekao je Karadžić.
On kaže da je otezao s objavljivanjem namjere da formira SDS iako su u to vrijeme već bile stvorene nacionalne stranke Bošnjaka i Hrvata jer je smatrao da bi Srbe sunarodnjaci “zabludjeli komunisti napali da zabadaju trn u zdravu nogu”.
“Ali, kad su počeli obilježavaju njihove stanove, kako bi` egzekutori` ih jednostavno mogli nađu, i oni su počeli pitaju zašto samo Srbi nemaju svoju stranku. E, sad je vrijeme, rekao sam “, naveo je Karadžić.
On je ocijenio da su vjera i kultura, očuvani uz gusle iu narodnoj epici, spremili biće srpski naroda do današnjih dana, a da je ono što Srbe čini Srbima “amalgam kršćanske, pravoslavne etike”.
Kada je riječ o aktualnoj situaciji u svijetu, Karadžić je istakao da je ovaj model svijeta “dotrajao” i da očekuje da za 10 do 15 godina bude organiziran kongres za uspostavu “novog svjetskog poretka”.
“Nove snage su na sceni i biće kongres, bez rata ili s ratom. Naše generacije treba samo da budu toga svjesne i da čuvaju svoj narod da ne nestane na nekom od tih kongresa, da pretrajava i preskače prepreke koje se pojavljuju svakodnevno”, poručio je Karadžić.