Kao i u slučaju Komšića, koji se zaklinje da će štititi Ustav, a zatim ga kroz sponzorirane tužbe podmuklo razgrađuje, tako i kod Christiana Schmidta svjedočimo čistom fenomenu političkog mimikrijskog bića.
Razlika je samo u tehnikaliji: Schmidt nikada nije ni imenovan u skladu s međunarodnim pravom, pa samim tim nije morao ni prisegnuti. No budući da već godinama sjedi u zgradi koju štiti više tjelohranitelja nego Daytonski sporazum, red je da mu napišemo ono što bi trebao izreći — kad bi postojao minimum poštenja u njegovom radu.
Jer kao što znamo, OHR danas ne radi na očuvanju mira, već na očuvanju vlastitog postojanja. Ne rješava krize, već ih prolongira. Ne promovira suverenitet BiH, već podržava stanje trajne kolonijalne ovisnosti.
U toj laži i zabludi, Schmidt ne djeluje, već protudjeluje. On nije visoki predstavnik — on je visoki incident, strateški postavljen da bude taman dovoljno nijem i dovoljno selektivan.
Stoga, kako ne bi ostalo nejasno za povijest, evo:
PRISEGA PO STVARNOM SCHMIDTU – IZJAVA JEDNOG TURISTE:
„Svečano se zaklinjem, u svojstvu nelegalnog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, da ću:
-
raditi protiv ustavnog poretka BiH, pod izlikom da ga branim,
-
ignorirati hrvatsko pitanje, jer bi njegovo rješavanje značilo stabilnost, a stabilnost znači kraj mog boravka,
-
učvrstiti političku hegemoniju većinskog naroda, pozivajući to ‘europskim vrijednostima’,
-
ne reagirati na političko nasilje nad konstitutivnošću, osim ako me ambasade ne poguraju,
-
tolerirati Komšića, jer više koristi ima od lažnog Hrvata nego od stvarnog suživota,
-
opstruirati svaki pokušaj unutarnjeg dogovora u BiH, dokle god vanjski diktat još može trajati,
-
i na koncu – štititi prvenstveno Ured Visokog predstavnika, a ne Ustav BiH, jer je moj mandat funkcija samoodržanja, ne pravde.
Neka mi moj tihi mandat i bonske ovlasti pomognu,
i neka kriza vječno traje,
dok god sam ja tu – i nakon mene netko isti.“