ISLAMSKA DRŽAVA KOJU JE SANJAO IPAK NIJE USPJELA: Šetnja mladih SDA povodom rođendana Alije Izetbegovića, proslave koja je prema šerijatu zabranjena

Na Kovačima će biti proučena Fatiha te položeno cvijeće na Šehidsko spomen-obilježje te na mezar Alije Izetbegovića. Aktivisti Asocijacije mladih SDA će, najavljeno je, položiti 78 ljiljana koji simboliziraju godine života prvog predsjednika te stranke.

U 11.30 sati je predviđeno održavanje Akademije “Sjećanje na Aliju Izetbegovića” u amfiteatru Memorijal Kovači, a zatim i posjeta Muzeju “Alija Izetbegović”.

Alija Izetbegović je rođen na današnji dan 1925. godine, u Bosanskom Šamcu.

Obilježavanje rođendana, svejedno bilo djece ili odraslih, nema osnova u vjeri Islamu, to je novotarija i veliki munker. Nije dozvoljeno proslavljati rođendan, niti odazivati se onima koji nas pozovu na rođendan, ni čestitati onome ko ga proslavlja, niti primati i davati hedije povodom rođendana.

Da ovo nije dozvoljeno ukazuju sljedeći šerijatski argumenti i dokazi:

Prvo – proslavljanje i obilježavanje dana rođenja nema uporišta u šerijatskim tekstovima, niti je to bila uputa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, niti su to radile prve tri najbolje generacije ovog Ummeta.

Kaže Uzvišeni: “Zar oni da imaju bogove koji im propisuju ono što Allah nije naredio?” (Eš-Šura, 21).

Takođe, kaže Uzvišeni: “A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju” (El-Džasije, 18) .

I kaže: “Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! – A kako vi malo pouku primate!” (El-E’araf, 3).

Drugo – proslavljanje i obilježavanje dana rođenja je vrsta praznika, jer se u Šerijatu smatra praznikom svaki dan čije se obilježavanje sa proslavljanjem ponavlja svake godine ili svakih pet, deset ili više godina. A praznici u Islamu su poput ibadeta (namaza, posta, hadža, zekata i slično), propisano je od njih samo ono što je došlo u šerijatskim tekstovima. Muslimani imaju dva praznika: ramazanski bajram i kurbanski bajram. Neki učenjaci smatraju petak trećim ali sedmičnim praznikom.

Dokaz za to je hadis kojeg bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed i Hakim od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu i zatekao njene stanovnike da imaju dva dana u kojima su se veselili pa im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista vam je Allah zamijenio ta dva dana (u kojima su praznovali) sa boljim od njih ramazanski bajram i kurbanski bajram”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Hakim, Ibn Hadžer, Albani i Šuajb Arnaut. A za uzimanjem rođendana za obilježavanje i praznovanje nema dokaza u Šerijatu.

Treće – proslavljanje rođendana je novotarija u vjeri, jer je ispravno mišljenje da se novotarije u vjeri ne skraćuju samo na ibadete, nego obuhvataju i određene međuljudske postupke. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da unosimo u vjeru ono što nije od nje rekavši u hadisu koji se prenosi od Aiše, radijallahu anha: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to mu se odbija” (mutefekun alejhi).

Takođe, kaže u hadisu koji se prenosi od Irbada ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”. Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje ga vjerodostojnim on, Ibn Redžeb i ostali.

Četvrto – obilježavanje i proslavljanje rođendana je oponašanje Židova i kršćana u slavljenju rođendana koje je svojstveno njima. A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas upozorava na slijeđenje njihovog puta pa kaže u hadisu kojeg bilježe imami Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Slijedit ćete običaje naroda prije vas, korak po korak, čak kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.” ”Jesu li to židovi i kršćani?”- upitali smo. ”A ko drugi?”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Takođe, Islam zabranjuje da se oponašaju neki ljudi ili narodi mimo muslimana. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih”. Bilježi ga Ebu Davud i imam Ahmed, a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, Ibn Hadžer, Albani i Sulejman ‘Alevan.

A ako bi neko prigovorio time što ima nekih učenjaka koji su dozvolili proslavljanje rođendana dokazujući tu dozvolu tako što kažu da je obilježavanje rođendana običaj a ne ibadet te prema tome to ne može biti novotarija, jer u običajima ima širine, odgovor bi se sastojao u sljedećem:

Prvo – što se novotarija ne svodi samo na ibadete nego obuhvata i adete u određenim situacijama, o čemu je već bilo govora.

Drugo – što je proslavljanje rođendana svojstveno i karakteristično za nemuslimane, ma ko oni bili, a muslimanima nije dozvoljeno oponašati kjafire ni u običajima (ne samo u ibadetima) koji su svojstveni samo njima. A već smo naveli hadis: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih”.

Treće, a ujedno i najbitnije – što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgajao svoje ashabe dok je bio živ, a što je ujedno i nama Šerijat, tj. vjera, da se razlikuju od kjafira u ibadetima i adetima, a od tih primjera su sljedeći hadisi.

Hadis od Sabit ibn Ed-Dahhaka, radijallahu anhu, u kojem prenosi da se neki čovjek zavjetovao da će zaklati devu na mjestu Buvane, pa je o tome pitao Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. A on ga je upitao: “Je li na tom mjestu bio neki od džahilijetskih kipova koji se obožavaju?”, on mu je odgovorio da nije. Zatim ga je priupitao: “Je li se na tom mjestu praznovao neki džahilijetski praznik?”, a on mu je takođe odgovorio da nije. A onda mu je rekao Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: “Ispuni svoj zavjet, zaista nema ispunjavanja zavjeta sa kojim se griješi Allahu, ni sa kojim se kidaju rodbinske veze niti u onome što sin Ademov ne posjeduje”. (Ebu Davud 3313, vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Hadžer i Albani).

Hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Rafie ibn Hadidža, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono sa čime se pusti krv i spomene Allahovo ime jedi, a da ne bude zub ili nokat, zub jer je kost a nokat jer je nož Abesinaca”.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Enesa, radijallahu anhu, da Židovi ne bi jeli sa svojim ženama niti bi boravili sa njima u istoj kući kada su imale hajz, pa su ashabi pitali Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, o tome pa je Allah, dželle še’nuhu, objavio: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste” (El-Bekara, 222).

Pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Radite sve sa ženom (uživajte u njoj) osim polnog općenja”. Pa je to doprlo do Židova pa su rekli: ‘Ovaj čovjek (misleći na Poslanika) hoće da sve što je došlo od naše vjere da se u tome razlikuje od nas’.

Hadis kojeg bilježe imami Buharija i Muslim u svojim Sahihima, a prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Slijedit ćete običaje naroda prije vas, korak po korak, čak kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.” ”Jesu li to židovi i kršćani?”- upitali smo. ”A ko drugi?”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

U ovim hadisima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nama propisao da ne izvršavamo zavjet na mjestu gdje su mušrici slavili svoj praznik, da ne koljemo životinju sa noževima koji se prave od nokata što je bio običaj kod Abesinaca, da se razlikujemo od Židova u ophođenju prema ženi koja je u stanju hajza, a sve ovo su običaji a ne ibadeti.

I na kraju nas upozorava Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da ne budemo od onih iz njegovog Ummeta koji će slijediti običaje Židova i kršćana do te mjere da kada bi oni ušli u gušterovu rupu muslimani bi ih u tome slijedili.

Sve gore spomenuto ukazuje na to da muslimani moraju imati svoju islamsku ličnost koja se razlikuje po karakteristikama, osobinama, običajima od ličnosti drugih naroda nemuslimanskih. Zbog toga im nije dozvoljeno da oponašaju nemuslimane jer se time gubi njihova islamska ličnost. Isto tako, jednom muslimanu je sasvim dovoljno ono što mu je došlo u Islamu u svim sferama ljudskog života, te nema potrebe da kopira i oponaša druge i da traže ispunjenje i obogaćenje svoje ličnosti u onome što se nalazi kod nemuslimana.

Prema tome, slavljenje rođendana nije dozvoljeno, predstavlja novotariju, munker i zabranjeno oponašanje kjafira, svejedno puhali u svijeće ili ne, radila to samo djeca ili i odrasli, i da li u njemu učestvuju samo muslimani ili i drugi. A što se tiče razveseljavanja djece, toliko je drugih islamski dozvoljenih načina da se to uradi i prilikom kojih se može izgraditi kod njih ljubav prema ovoj vjeri, Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima, i muslimanima uopćeno, tako da nema potrebe da nadopunjujemo to sa oponašanjem kjafira u onome što je svojstveno samo njima, poput slavljenja rođendana. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakic!