Ženama, prijateljicama žrtve, je zabranjeno oplakivati žrtvu brutalnog zločina, na njenoj sahrani.
Jer u vjeri u kojoj je živjela nije žena isto što i muškarac.
I tako se odgajaju djeca. I tako žive. I to se mora poštivati.
Pamtimo da je prije par godina jedan čovjek iz Bihaća na sudu, braneći se nakon što je pretukao ženu, pozivao se na šerijatsko pravo i pravo koje mu jamči vjera. Najtužnije u svemu je što ga je i vlastita žrtva branila. Tvrdeći da su njene modrice, volja valjda neke više sile i običaj koji ona mora ispoštovati.
Možda bi država BIH mogla zajamčiti muslimanskim ženama, i ženama nemuslimankama, nevjerski obred sahrane, građanski, jer pobogu za građansku smo BIh jel tako, gdje bi mimo islamskih protokola i imama čija mora biti zadnja, čak i u društvu u kojem superponiraju muškarca nad ženom, dakle možda bi NGOi u BIH skupa s državom mogli uraditi nešto korisno te osigurati da žene same, bile one muslimankde ili ne organiziraju neku vrstu komemoracije svojoj sestri, majci.
Mogle bi pozvati i muškarce. I da to jednostavno budu komemoracije po građanskom modelu. Neovisno o tome koje vjere je bila i koje će vjere biti iduća žrtva femicida u BIH.
Jer ne varajmo se. BIH je država femicida, i ne samo femicida, BH je država infanticida koji se sustavno prikrivaju na džihad medijima, čak se puca u sve koji o tome progovore.
Namjerno stoga pišemo u futuru.
Uostalom nisu li muslimani najviše za građansko društvo u BIH?
Ako da, kad planiraju pustiti žene na sahrane?
I nije li pogaženo pravo nemuslimanki, kršćanki, prijateljica pokojne žrtve, kad je žrtva muslimanka, dotičnoj izraziti sućut obitelji, ostaviti cvijet na grobu, onako kako se to činilo u našoj domovini stoljećia prije upada agresora koji su ovdje mačem nametnuli vjeru, nama stranu, vjeru u kojoj je ženska suza ženi, nad grobom žene zabranjena?
Vjeriu koja zabranjuje da žena upisuje posljednju poruku u knjigu žalosti ženi samo zato što je žena, pa čak i onda kad je ubijena kao manje vrijedno štivo/gradivo u društvu religiozno potpomognutog mačizma?
O kojoj građanskoj onda kulturi pričamo? O kojoj to bosanskoj naciji govorimo kad imamima čvoke to građansko društvo ne smije opaliti? I njihovoj primitivinoj mizoginiji. Koja se počesto manifestira modricom na ženskom licu, s tim što nekad te modrice dovedu do smrti.
Ironično i žalosno al danas je na sahrani žrtve, da je živ, mogao biti i ubojica, ili njegov krug ljudi, da je tražio ne bi mu smjeli odbiti. No žrtvine najbolje prijateljice ne.
To nije građanska BIH. To je islamska BIH.