Upriličen je i performans s 15 statista, a građani su zvučnim efektima i autentičnim proglasom iz 1992. godine s tadašnjeg Radija Prijedor simbolično podsjećani na stravična dešavanja koja su uslijedila nakon poziva za postavljanje bijelih traka i bijelih čaršafa, kojima je nesrpsko stanovništvo uvjeravano da će na taj način biti zaštićeno.
Aktivisti su poručili da Dan bijelih traka priča priču istine o ubijanju djece i nevinih civila, a prolaznicima su vezivali bijele trake oko ruku i to njih 3.176.
Kroz koncentracioni logor Manjača, koji su vodile vojne snage Republike Srpske, prošlo je skoro 5.000 logoraša, a pretpostavlja se da je u njemu ubijeno oko 100 civila.
Manjača je bila logor u kontinuitetu od 1992. do 1995. godine, prvo za Hrvate zarobljene u Hrvatskoj, a onda za Bošnjake i Hrvate koji su dovezeni s područja Krajine, Prijedora i tuzlanske regije.
Za ratne zločine, uključujući i one na Manjači, Haški tribunal osudio je Milomira Stakića iz Prijedora na 40 godina zatvora i Radoslava Brđanina na 32 godine.
Mirka Graovca Županijski sud u Splitu osudio je na 15 godina zatvora.
U maju 2006. godine Okružni sud u Banjoj Luci je Željka Bulatovića, Sinišu Teodorovića i Zorana Gajića, čuvare u logoru Manjača, zbog nečovječnog postupanja prema zatvorenicima također osudio na kazne zatvora.
wpDiscuz