Ilija Jakovljević, pravnik, književnik, kritičar i publicist, rođen je u Mostaru 21. listopada 1898. godine. Život mu je bio prožt složenim politienim politi\u010kim i društvenim okolnostima koje su obilježile prvu polovicu 20. stoljeća, razapet između dva totalitarna režima – ustaškog i boljševičkog. Jakovljevićeva priča nije samo priča o jednoj osobi, već i o čitavoj generaciji koja je proživjela dramatične povijesne promjene u Europi i Jugoslaviji.
Čini se da su njegova književna, društvena i politička uvjerenja izrasla iz snažnog kršćanskog osjećaja života. Vjerovao je u ulogu književnosti kao jedinstva istine, dobrote i ljepote, dok je istovremeno smatrao da umjetnička sloboda ne smije biti ugrožena ideološkim tendencijama. Takva uvjerenja su ga dovela do toga da se javno angažira kao pisac i da izrazi svoje neslaganje s radikalnim ideologijama koje su ga okruživale.
Nakon završetka studija prava u Zagrebu 1926. godine, Ilija je radio kao odvjetnik i sudski vježbenik, te je često bio angažiran kao branitelj u poznatim političkim procesima. Iako je odbio ponudu Ante Pavelića da se pridruži ustaškoj vladi, njegov se život nešto kasnije radikalno promijenio – uhićen je nakon uspostave NDH, prvo oslobođen, ali potom ponovno pritvoren i prebačen u zloglasni logor Stara Gradiška. Tamo se suočio s brutalnom stvarnošću tog režima, čiji je totalitarni karakter ostavio dubok trag na njegovu osobnost.
Nakon što je pušten iz logora 1942., Jakovljević se sklonio u Crikvenicu, a kasnije se vratio u Zagreb gdje je radio kao ugovorni činovnik u Ministarstvu financija. 1944. godine odlazi u partizane, pridružuje se ZAVNOH-u i radi na istraživanju ratnih zločina. No, ni komunistički režim nije ga poštedio; nakon rata, u svibnju 1948. godine, OZNA ga uhićuje i odvodi u Beograd, gdje je, kako se pretpostavlja, brutalno ubijen u zatvoru Glavnjača.
Ilija Jakovljević bio je čovjek koji nije htio ni pristati na kompromise s totalitarizmom, niti se pomiriti s gubitkom osobne slobode. Njegova memoarska proza „Konclogor na Savi“, objavljena tek 1999. godine, svjedoči o grozotama kroz koje je prolazio te o neumoljivom otporu koji je osjećao prema svakoj vrsti tiranije. Bio je razapet između dva zla svog vremena – fašizma i komunizma – a njegovo djelo ostaje važno svjedočanstvo tog turbulentnog razdoblja.
Ilija Jakovljević nije bio samo pisac, već i borac za slobodu i istinu, što je cijeli život dosljedno pokazivao. Živio je u uvjerenju da spašavajući vlastitu osobnu slobodu spašava i svoju dušu, kako to kazuje pisac Ivan Lovrenović. Njegova sudbina tako postaje simbolom svih onih koji su se odvažil boriti protiv totalitarnih režima, ne gubeći vjeru u ljudsku dostojanstvenost.
Njegov život svjedoči o totalitarnom i zločinačkom karakteru dva antidemokratska režima u XX. stoljeću – ustaškog i boljševičkog. Upravo zbog toga, Hrvatska pošta Mostar izdala je prigodnu poštansku marku 2015. godine s njegovim likom, a Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru obilježilo je njegovu obljetnicu rođenja i smrti predstavom „Logorilijada“, koja je podsjetnik na sve ono što je Jakovljević prolazio u teškim ratnim godinama.
Njegova priča nas uči da povijest nije crno-bijela, i da u njoj postoje čovjeci poput Jakovljevića, koji unatoč teškim okolnostima i silnim iskušenjima, ostaju dosljedni svojim uvjerenjima, plaćajući za to najvišu cijenu. Povijest ga pamti kao čovjeka koji nije pristajao na tiraniju, koji je tražio slobodu i za nju se borio do zadnjeg daha, čovjeka koji je pokazao da su hrabrost i dosljednost temeljne vrijednosti ljudskog postojanja.
Ova je priča spomen na Iliju Jakovljevića i na sve one koji su stradali u vrtlogu povijesti, a njihova nam priča i dalje govori da bez slobode i dosljednosti nema prave ljudske sreće.