Cenzura je prema Daytonu zabranjena u BIH. OHR je posebno nadležan da se građanima u BIH osigura sloboda informiranja.
Građani BIH imaju pravo znati da je Michael Murphy vršio pritisak na BH sud za ratne zločine da se zločinci Sedme Muslimanske, El Mudžahida, Selmo Cikotić, potom Mlaćo, nikad ne privedu na sud. I da je u to ime posječivao Tužitelje i izražavao zabrinutost ako Cikotić bude optužen.
Javnost ima pravo znati zašto šef SIPA-e nije dao ostavku nakon što se pred istražiteljima te agencije navodno ubio ključni svjedok protiv CIkotića i Mlaće.
Javnost ima pravo znati dokud je došla istraga protiv dvojice agenata koji navodno nisu pregledali je li ključni svjedok naoružan.
Javnost ima pravo znati je li SIPA po nalogu Michael Murpheya odradila ubojstvo Aletića, jer padom Cikotića na sudu pada i Murpheyeva karijera.
Javnost ima pravo znati pokušava li Murphey, nesuvislom pričom oko plinvoda i južne interkonekcije ušutkati Čovića i Hrvate, odnosno skrenuti pozornost s priče da on treba postati prvi strani diplomat koji će se naći na optuženičkoj klupi u BIH za ozbiljno kazneno djelo pomaganja ratnim zločincima.
Javnost ima pravo znati hoće li Klix, no posebno javni mediji FTV i BHRT odgovorati zbog cenzure i šutnje o ovom pitanju.
Javnost ima prava po Ustavu.
No u praksi,niti javnosti niti prava.
A još manje slobode medija.
U zemlji za Murpheya i Schmidta, cenzura i naručeni interviewi sa dogovorenim pitanjima su realnost.
Dobro došlo u Koloniju. U zemlju u kojo strani ambasadori napadaju tužitelje i ubijaju ključne svjedoke.
U prilogu: Interview s ubojicom. Smatramo ga ubojicom dok ne demantira.
Energija koju ulaže da se ovaj slučaj skrije od fokusa javnosti nevjerojatna je. Što nije ništa drugo nego inkriminirajući podatak.