Hrvatsko proljeće – vrhunac samoupravnog eksperimenta

Zbornik „Hrvatsko i jugoslavensko ‘proljeće’ 1962-1972“, koji u izdanju Društva „Povijest izvan mitova“ kritički sagledava razvoj ključnog desetljeća jugoslavenskog i hrvatskog razvoja, predstavljan je u četvrtak navečer u Zagrebu.
Zbornik sadrži desetak priloga koji su, kako je rečeno, nastojali kritički i slojevito osvijetliti cijelo ključno desetljeće jugoslavenske i hrvatske povijesti (1962.-1972.) i razvojna dostignuća na političkome, ekonomskom, kulturnom planu, s nizom emancipacijskih dosega ali s brojnim modernizacijskim i demokratskim deficitima.
Urednik i autor Dragutin Lalović ocijenio je da je cijelo to desetljeće povijesni vrhunac jugoslavenskog samoupravnog eksperimenta, koji se ogledao u deetatizaciji i destaljinizaciji, liberalizaciji s nizom modernizacijskih procesa, a slom toga proljeća nastupio je 1972. u udaru staljinističkih i i birokratskih snaga.
Iako je inspirirao svjetske istraživače, taj politički projekt nije mogao uspjeti jer se nije oslanjao na građanina i jer se izvodio na malom prostoru, kazao je Lalović.
Osvrćući su se na sami zbornik, Lalović je kazao da nije uspio donijeti viđenje projekta iz Srbije, kao i kulturnu dimenziju šezdesetih godina.
Priloge, objavljene u Zborniku, predstavili su i drugi autori.
Zorka Zović-Svoboda analizirala je političko-ekonomski aspekt razvoja i utvrdila da je partija poticala reforme koje su se postupno ostvarivale, ali ih je prekidala jer su ugrožavale njezinu poziciju.
Bogomir Kovač je ocijenio da su jugoslavenske elite šezdesetih ponudile alternativu i da se tada dosta raspravljalo, a da zadnjih 30 godina ni o čemu „nema rasprave“ niti neoliberalizam ima alternative. Po njemu, Europska se Unija u ovom trenutku suočava s problemima s kojima se suočavala Jugoslavija pred raspadom, te da je zbog političkih konflikata oko ekonomskih pitanja u Europi danas „više raspada nego integracije“.
Ivan Pađen istaknuo je nekoliko kontradikcija vezanih za Katoličku crkvu: prvo, rekao je, „prešutjela je cijelo to desetljeće“ a 1991. postala glasna; s glavnim Stepinčevim progoniteljem, Titom, sklopila je sporazum i odlikovala ga. Danas, tu religijsku zajednicu poistovjećuju sa svjetovnom vlašću, što je vrlo loše za reputaciju Crkve, smatra Pađen.
Odgovore na sve to, po njemu, treba tražiti u „proljeću Crkve“, koje je također trajalo šezdesetih s Drugim vatikanskim koncilom, nakon čega je ona opet postala „Crkva Prvog koncila“. To otvara pitanje bi li Crkva takvom ostala da je u njoj bilo više kršćanske sadašnjosti, s navodnicima i bez njih, zaključio je Pađen.
Zdravko Petak kazao je da su šezdesete bile godine nezabilježenog rasta, zaposlenosti i modernizacije ne samo Hrvatske i i Jugoslavije nego u to vrijeme i među zemljama europskog istoka. Unutrašnja razvijenost bila je vrlo raznolika: dok je Slovenija bila na razini Novog Zelanda, Hrvatska oko razine Španjolske, Kosovo je bilo na razini Bangladeša. Podsjetio je da je oko 60 posto izdvajanje išlo u federalnu blagajnu, dok današnji zajednički fond EU iznosi tek tri posto državnih proračuna.