HRVATSKO “DRUŠTVO”: Nisu uspjeli integrirati ni vlastite regionalne identitete, kamo li će migrante

Štoviše, nije neobično susresti migranta iz Nepala, Indije, Filipina i u javnoj službi, poput pošte, ili u lokalnoj pekarnici, no u Hrvatskoj i dalje žive životom stranaca. Propisi su uređeni jedino u pravnom smislu – od 2021. godine strani radnici uvoze se kad nema odgovarajuće radne snage na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dok za njihovo zapošljavanje postoji potreba. Prije toga svake se godine određivala kvota dopuštenog broja stranaca koji su dolazili na rad u hrvatske tvrtke.

“Teško će doći do integracije”

Dr. Anđelko Milardović, profesor na zagrebačkom Fakultetu hrvatskih studija i autor nekoliko knjiga o migracijama, objašnjava: “Hrvatska ima velik broj iseljenika, građana koji su se odselili u druge zemlje EU, pa s obzirom na to da sustav mora funkcionirati na različitim razinama, uvozimo radnu snagu. Novi radnici sada dolaze preko specijaliziranih agencija, ali ne možemo reći kako postoji neka osmišljena politika useljavanja. Migracijska politika Republike Hrvatske ne postoji pa će teško doći do integracije uvezene radne snage u naše društvo.”

S Milardovićem se slaže i dr. Snježana Gregurović iz Instituta za migracije.

“Hrvatska nema donesen dokument migracijske politike, kao ni useljeničke ili integracijske politike. S obzirom na potrebe hrvatskog tržišta rada za stranom radnom snagom i kontinuirano povećanje broja stranih radnika u zadnjih nekoliko godina, krajnje je vrijeme da kreatori i donosioci javnih politika tu činjenicu uzmu u obzir kako na nacionalnoj, tako još više na lokalnim razinama”, kaže za Index dr. Gregurović i nastavlja:

“Do sada su se integracijske mjere i akcijski planovi donosili i bili namijenjeni azilantima, odnosno osobama pod međunarodnom zaštitom, pri čemu nije bilo i ciljanih mjera za kategoriju stranih radnika. To toliko ne čudi s obzirom na to da su do 2021. većinu stranih radnika u Hrvatskoj činili migranti iz okolnih zemalja, koji su kulturom, jezikom i normama ponašanja slični većinskom stanovništvu. Pošto od 2021. raste broj stranih radnika iz udaljenih azijskih država poput Indije, Filipina, Nepala i drugih, javlja se potreba za donošenjem integracijske politike kojom bi se te skupine, uz tržište rada, uključilo i u ostale sfere društva.”

“U ovom trenutku stvaraju paralelna društva”

Razlike se, smatraju Indexovi sugovornici, mogu ponajviše svladati organiziranim učenjem hrvatskog jezika za strane radnike jer je to najvažnija pretpostavka za društvenu integraciju.

“Točka prave integracije je svladavanje jezika, bez obzira gdje rade. Čim svlada jezik, radnik ulazi u krug simboličke stvarnosti i razumijevanja društva i sredine gdje živi. Tečaj hrvatskog jezika je pretpostavka integracije kako bi se ti ljudi mogli osjećati kao društvena bića, dio ove sredine. U ovom trenutku žive u ‘otocima’, nemaju kontakt s domaćim stanovništvom i stvaraju ‘paralelna društva'”, kaže dr. Milardović.

Naglašava da je elementarni uvjet jezik. “Ne religija ili kultura, nego jezik. U nekim poslovima to je i nužnost, naprimjer u restoranima, pekarnicama i uslužnim djelatnostima. Poznavanje jezika radnika migranata dobro je za naše društvo, ali i za same radnike”, dodaje.

“Hrvatska bi, uzimajući u obzir primjere drugih EU zemalja, trebala kreirati takvu integracijsku politiku u kojoj će se migranti osjećati kao prihvaćeni i punopravni članovi društva, a da pritom ne stvaraju paralelna društva koja nemaju doticaj s hrvatskim društvom”, smatra i dr. Snježana Gregurović i nastavlja: “Kako to postići, pitanje je kojim bi se trebali pozabaviti kreatori javnih politika, ali i političke stranke donoseći kvalitetne političke programe koji uključuju i pitanje integracije stranaca”, dodaje.

Brojni su primjeri neuspjele integracije u Europi

Hrvatska politika može očekivati probleme jednake onima koje imaju druge zemlje EU s velikim brojem migranata. “Primjeri integracije većine europskih zemalja koje su primile velik broj migranata pokazuju da je integracija zakazala i da te zemlje, provodeći uglavnom multikulturalističke politike, nisu uspjele imigrante integrirati u glavnu struju društva”, navodi Gregurović.

“Primjeri neuspjele integracije očiti su u zemljama poput Belgije, Nizozemske, Švedske, Francuske, Italije, ali i Njemačke, u kojima su pojedine imigrantske zajednice potpuno odvojene od mainstream društva te se i dalje pridržavaju društvenih normi koje nisu kompatibilne s liberalnim vrijednostima zapadnoeuropskih društava. Osim što u tom slučaju ne dolazi do integracije, urušava se i društvena kohezija, koja je nužna za normalno funkcioniranje društva i njegov razvoj”, rekla nam je dr. Gregurović.

“Važno je znati i planove migranata”

Stručnjaci upozoravaju da  je važno znati namjeravaju li sadašnji migranti – u najvećem broju radi se muškoj radnoj snazi bez obitelji – ostati u Hrvatskoj i dovesti obitelj.

“Inozemni radnici ponašaju se kao naši roditelji koji su išli na rad u Njemačku šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Otac bi slao novac, a obitelji bi ostale u Jugoslaviji. Tako i novi radnici sada samo šalju novac svojim obiteljima i ne dovode ih ovdje. Za razliku od toga, naši novi iseljenici odlaze s cijelim obiteljima. To je pravo iseljavanje. Radi se o zamjeni stanovništva, nema tu neke urote, ali taj proces je nastao zbog loših politika svih hrvatskih vlada od devedesetih godina do danas”, napominje dr. Anđelko Milardović.

“Naravno, postavlja se pitanje trajnosti njihova boravka u Hrvatskoj. Imaju li namjeru ostati u Hrvatskoj više od nekoliko godina, žele li dovesti u Hrvatsku i obitelji ili možda iskoristiti pravo na spajanje obitelji ako ga imaju. Namjeravaju li ostati u Hrvatskoj, svakako bi ih trebalo poticati da nauče jezik, a lokalna zajednica ili poslodavac trebali bi im osigurati besplatne tečajeve hrvatskog jezika i kulturne orijentacije. Bez poznavanja jezika nemoguće je očekivati integraciju na socio-kulturnoj, pa čak i pravno-institucionalnoj razini”, dodaje Snježana Gregurović iz Instituta za migracije.

Hrvatska politika očito je pred velikim izazovom, a pitanje je kada će se i kako baviti tom temom u predizbornom razdoblju. Do sada su, prema riječima dr. Milardovića, počinjene pogreške koje se ne mogu lako ispraviti jer ih se čini desetljećima.

“Mi smo u situaciji čiste perverzije”

“Mi smo u situaciji čiste perverzije – proizveden je sustav protjerivanja stanovništva, poslovne i političke elite napravile su to da se iseljava mlado, potentno stanovništvo, dok se uvodi jeftina radna snaga s kojom su poslodavci zadovoljni jer radi budzašto”, govori dr. Milardović.

“Dolazi i do prijepora jer rade za novac za koji domaći radnici ne žele raditi, što preferiraju veliki domaći poduzetnici nastali na osnovu pretvorbe, odnosno pljačke stoljeća, koju su pomogle političke stranke”, primjećuje dr. Milardović i ironično kaže: “HDZ bi u budućnosti mogao imati novog koalicijskog partnera, HDZ-ovca istočnog obreda Milorada Pupovca mogla bi zamijeniti Nepalska stranka. S vremenom će se formatirati manjina koja je kulturno-jezično toliko daleko od hrvatske stvarnosti da je sve moguće.”

Milardović smatra kako je uzrok iseljavanja mlađe populacije – koje potom potiče useljavanje uvozne radne snage – činjenica da “mladi ljudi ne žele živjeti u mekoj diktaturi Andreja Plenkovića, u kontroliranoj partijskoj državi, nego se radije odsele u neku demokratsku zemlju. Koristi od ovakve države imaju samo vladari, dok ostali ne žele da im oni kradu vrijeme kao najvažniju životnu vrijednost. Državu su zarobili narcisi, kradljivci vremena, pohlepnici i diktatori.”

“Integracija je dvosmjeran proces”

Dr. Snježana Gregurović iz Instituta za migracije smatra da je “upravljati migracijama i sustavom azila složen zadatak za svaku državu, pa tako i za Hrvatsku, koja nema dugotrajnije iskustvo useljavanja kulturno i civilizacijski različitih skupina migranata, a odnedavno treba kontrolirati i granicu šengenskog prostora. Stoga bi što hitnije trebalo pristupiti izradi kvalitetne integracijske politike koja će pomoći uključivanje stranih radnika, ali i ostalih kategorija stranaca u hrvatsko društvo zbog postizanja društvene kohezije, koja je neophodna za razvoj i normalno funkcioniranje svakog društva.”

Indexova sugovornica kaže da uspjeh integracije najviše ovisi o društvu koje prima migrante.

“Integracija je dvosmjeran proces i iako ovisi o obje strane – imigrantima koji se useljavaju i društvu koje ih prima – pokazalo se da je društvo primitka sa svojim integracijskim politikama presudno za integraciju migranata, odnosno za smjer u kojem će se ta integracija odvijati”, zaključuje dr. Snježana Gregurović.

Uvoz strane radne snage idućih bi godina mogao postati jedna od najosjetljivijih društvenih tema jer nam prijeti stvaranja svojevrsnih geta, koji postoje u drugim europskim državama, ali i sukob s domaćim radnicima oko cijene rada.

Hoćemo li u Hrvatskoj živjeti sa strancima koji nam trebaju zbog poslovanja, ali ćemo se praviti da ih ne poznajemo?

Podaci pokazuju kako se trenutačno najviše radnih i boravišnih dozvola izdaje radnicima koji dolaze iz regije. MUP je u 2023. najveći broj takvih dozvola dao građanima Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova, za koje stručnjaci kažu da im integracija u hrvatsko društvo nije problem.

Ali porast broja radnika iz Azije može se očekivati u bliskoj budućnosti – naročito dođe li do najavljenih izmjena Zakona o strancima i produljenja radne dozvole s jedne na tri godine te mogućnosti promjene zanimanja kod istog poslodavca ili promjene poslodavca u istom zanimanju tijekom važenja dozvole za boravak i rad.

Hoćemo li u Hrvatskoj živjeti sa strancima koji nam trebaju zbog poslovanja, ali ćemo se praviti da ih ne poznajemo – konačno treba odlučiti politika i donijeti odgovarajuća integracijska pravila. Trenutačno nijedna politička stranka ne govori o tome iako teoretiziraju o svim mogućim temama. No problem integracije migranata neće se moći zauvijek gurati pod tepih.