Faton Hajrizi, koji je ubio graničnog policajca Nikole Krsmanovića na svom putu džihada na kojem je trebalo pasti još nevjerničkih glava nije poginuo kao heroj. Ubijen je kao notorni terorist opčinjen idejama modernog globalnog islamističkog terorizma koji je život položio već nakon svoje prve žrtve. Iako je, kako cure detalji istrage, planirao poubijati cijeli niz srpskih dužnosnika. On je danas glavna tema na Kosovu i Metohiji.
Ali ne samo tema. Ovaj džihadist postao je društvena ikona ove navodne države buduće navodne članice EU. Terorist će tako, kada Kosovo postane EU članica, biti unešen u europsku tradiciju pop kulture. A možda neka operna verzija pjesme o njemu bude ispjevana od strane prištinskog opernog zboa prilikom ulaska Kosova u EU. Ili možda balet u čast njega prikažu u Brusselsu?’ Fantomovo crveno jezero? Zvuči cool.
Glorificiraju ga na društvenim mrežama i tetoviraju mu ime, a sada stižu i snimke pjesama o njegovom životu. Pjesme niču iz dana u dan.
Na društvenim mrežama pojavljuju se snimci ljudi koji kod kuće pjevaju pjesme posvećene Hajriziju, ali i onih koji sjede u restoranima i sviraju mu.
Opjevan je u nekoliko rapsodija, a na jednoj proslavi u Podujevu pjevane su mu pjesme duže od pet minuta.
O Hajriziju je pjevao i Nuredin Gashi-Drenica, koji je uhićen zbog govora mržnje. Na YouTubeu je objavio da pjeva pjesmu pod nazivom “Živ je Faton Hajrizi, u snu sam ga vidio”.
Pjesma govori o Hajrizijevom životu od trenutka kada je sa 15 godina ubio ruskog vojnika, pripadnika KFOR-a, otevši mu oružje, a potom pucajući u njega. U samoj pjesmi Drenica kaže da je Hajrizija “trebalo nagraditi, a ne kazniti”, piše “Telegraf”.
“Molim vas, policija, nemojte daviti ovog hrabrog čovjeka”, kaže on u skandaloznoj pjesmi, piše Blic.
Hoće li EU i dalje širiti svoje pozivnice za terorističke teritorije otete od Slavena? Hoće li Rusija spasiti EU od sramote tako što će staviti veto na ulazak Kosova u EU i NATO?
Hoće li ministar Radman poslati protestno pismo Vladi Kosova koju priznaje? Neće. Neće Radman ništa. On nije tamo da radi nešto nego da radi ništa.
Hoćemo li gledati paradoks, da javno veličanje terorist na Kosovu osuđuju Francuska i Mađarska a da Hrvatska šuti?
Je li hrvatska šutnja o terorizmu nad Srbima uvjet koji mora biti ispunjen kako kosovarske pekarnice po Hrvatskoj ne bi postale ćelije opakih AKRONIMA? Može li nam netko iz RH Vlade odgovoriti na ovo pitanje. Može i na francuskom. I na flamanskom. Ako im je hrvatski jezik tlaka.
Podsjećamo , hrvatska Vlada nikada nije obavila konzultacije s Hrvatima Hercegovine i Dalmacije, slažu li se da se Kosovo otme Srbiji i proglasi nezavisnim. To je bio minimum poštovanja prema našim djedovima koji su živote ostavili u Kosovskoj bitci.
Isto tako nije dala niti minimum potpore da se Sutorina, hercegovska zemlja oteta od Hercegovine komunističkim dekretom vrati Hercegovini. A znamo koji je stav Europe o komunizmu.
Zagreb se uporno ponaša kao da Hrvatska počinje u WestGateu a završava tamo kod Ikee u Sesvetama.
Ako Hrvatsku protunarodnu vladu, brusselsku franšizu u Hrvatskoj, ne zanimaju stavovi Hrvata Hercegovine i Dalmacije nego isključivo stav EU parlamenta i Bruxellesa, podsjećamo ih da je EU parlament izglasao Rezoluciju o nultoj toleranciji terorizma.
Ili je u Hrvatskoj, nekoj tajnoj, protoustaškoj, princip terorizma prema Srbima, iznad presvetog srca bruxelleskog?
Napomena: Ovaj tekst neće prenijeti “srpsko” glasilo u Hrvatskoj “Novosti”. To su zapravo novine koje štite serijskog silovatelja Srpkinja u Dretelju, Mirzu Hrstića, i javno promoviraju njegove kume, njegove ekranizatorice, donatorice pravnog imuniteta, čuvare njegove zločinačke slobode. Recimo, Štefunjelu Galić, udovicu HOS bojnika i kumu ratnog zločinca kojeg je svijetu predstavila kao humanistu. Štrumfetu protuhumanističkog NGO pokreta GARIWO. Herojku Selme Cikotića i Safeta Oručevića.
wpDiscuz
