Jedini vlak koji svakodnevno prevali 600 kilometara između Madrida i Huelve je preskup. A kolodvor je manji nego u nekim selima na putu do Huelve. Dva perona, četiri kolosijeka. A pritom je Huelva glavni grad istoimene pokrajine na krajnjem jugozapadu Španjolske. Ali malo je toga preostalo od nekadašnjeg blagostanja andaluzijskog lučkoga grada u močvarnom kraju između Rio Odiela i Rio Tinta.
Ovaj zadnji je „dao” ime multinacionalnoj rudarskoj kompaniji Rio Tinto. Njezini britanski radnici su 1889. utemeljili prvi nogometni klub u Španjolskoj: Recreativo Huelva, koji se bori protiv ispadanja u četvrtu ligu. Na drugoj strani Rio Tinta se nalaze “tvornice” – drugo najveće petrokemijsko postrojenje u Španjolskoj. Nekoć je to bio gospodarski motor ove regije, danas više ne.
Zavod za zapošljavanje u Madridu
Obrazovanje da, ali ne i posao
“Ako nikog ne poznaješ u tvornicama, onda neće dobiti ni posao”, kaže 20-godišnji Kevin Rodríguez. Ne pomažu mu ni njegove svjedodžbe. Na brojne molbe za posao nije dobio ni odgovore. Rado bi se iselio, okušao sreću u Velikoj Britaniji, priča, ali za to mu nedostaje novac. Poput Rodrígueza šest od deset osoba mlađih od 25 godina u Andaluziji je bez posla. Stopa nezaposlenosti u pokrajini Huelvi iznosi 30%.
Kada je Ramón Díaz nakon završetka škole otišao studirati u Sevillu, izgledalo je kao da se već nazirala njegova karijera: on je trebao postati građevinski inženjer. Njegov je otac bio građevinski radnik i uvijek je bio oduševljen tom branšom. Osim toga je to bilo obrazovanje koje je jamčilo siguran posao. Od toga je i on polazio.
“Tijekom studija su arhitekti zapošljavali studente direktno u predavaonici”, kaže ovaj 29-godišnjak. Ali on ipak nije uspio pronaći posao u struci. Preko ljeta radi kao konobar u jednom baru na plaži, a osim toga upravo se prekvalificira za učitelja.
Preko ljeta…
U veljači 2014. španjolski premijer Mariano Rajoy je službeno proglasio da je gospodarska kriza – okončana. U 2015. Španjolska je zabilježila gospodarski rast od 3,2%, najveći u Europi. Za 2016. OECD računa sa sličnim postotkom. Opada i stopa nezaposlenosti, ali kritični glasovi propituju kvalitetu radnih mjesta i boje se da omladini ne preostanu samo najgori poslovi.
“Aktualni rast dugujemo zlatnoj eri turizma, koju opet možemo zahvaliti geopolitičkoj nestabilnosti drugih sredozemnih zemalja”, kaže Victor Reloba, dopredsjednik Vijeća španjolske mladeži, organizacije koja zastupa interese mladih ljudi. Pogotovo u regijama, u kojima se (kao u Huelvi) povlači industrija, to pomaže ljudima mlađima od 30 godina da prebrode ljeto, ali ne otvara nikakve dugoročne perspektive.
Mladi Španjolci razmišljaju o iseljavanju
Povremeni poslovi umjesto stalnih zaposlenja
José Vázquez je nekoliko ljetnih sezona radio u jednoj trgovini građevinske opreme. I još uvijek ga jednom, dvaput mjesečno nazovu da im pomogne na par sati. Ali to nije ništa s čime bi mogao računati. I sve je gore i gore, kaže Vázquez: “Svaki put u dućanu radi sve manje i manje ljudi. Ranije su se na telefon javljale četiri djevojke, a sad samo jedna. Mene i još nekoliko drugih ljudi koji su ranije tamo bili zaposleni, sad nazovu samo onda kad očekuju navalu mušterija.”
Ramón Díaz, nesuđeni inženjer i njegov susjed Jesús Cordero dobili su posao u jednoj lokalnoj firmi koja proizvodi optički kabel. Ponuda za posao je ciljala na ljude poput njih: apsolvente tehničkih zanimanja. I zato su mislili da se radi o zahtjevnom poslu, ali to se pokazalo kao zabluda: „U načelu smo jednostavno provlačili kabel kroz podzemne cijevi”, priča Cordero. “To je u redu, ali zašto im za to trebaju sveučilišni apsolventi?”
Po navodima Vijeća za mlade, više od 50% Španjolaca mlađih od 26 godina je prekvalificirano za posao koji trenutno obavljaju. Baš kao i 25-godišnji Juan Carlos Alarcón iz Madrida. Studirao je politologiju, ima master u političkoj komunikaciji. Nakon duge pretrage na internetu, po novinama, javnim oglasima na koncu mu je jedan prijatelj pomogao pronaći posao. Sad radi kao nadzornik u jednom školskom kafiću. Radi dva sata dnevno i zaradi 250 eura mjesečno. Ali Alarcón je svejedno sretan, jer za njega je najgora stvar kod nezaposlenosti nepostojanje čvrste dnevne strukture: „Kaos ti uništava život.”
Reloba iz Vijeća španjolske mladeži zna koliko nezaposlenost ograničava kvalitetu života: „Ne može se više odlučivati o vlastitom životu, a frustracija oštećuje psihu i samopouzdanje.”
Díaz vjeruje da poduzeća iskorištavaju očaj ljudi: „Nemam problem s time da radim – bez obzira kakav to posao bio.” Problem mu nije ni novac, preko ljeta je, kako kaže, konobario za četiri eura po satu. Ali uvjeti rada u nekim pouzećima su stvarno loši, ponekad čak i opasni za posloprimce, smatra on: „Raditi za kikiriki je OK, ali ne vrijedi riskirati moj život za to.”
Olujna vremena
Gospodarska nesigurnost mladih ima dalekosežne posljedice: samo 20% Španjolaca mlađih od 30 godina je neovisno o svojim roditeljima. A to, kaže sociolog Reloba, dovodi do toga da kasnije utemeljuju obitelji i imaju manje djece. I to je onda problem za mirovinske fondove. Pogotovo što je i vlada uzela novac iz tih blagajni kako bi financirala neke druge stvari. U Bruxellesu je madridska vlada već priopćila da su mirovine u Španjolskoj sigurne samo do konca 2017.
Još uvijek postoji rješenje, tvrdi Reloba, ali sve manje je vremena: “Moramo investirati u istraživanje i razvoj i u branše s visokom dodanom vrijednošću.” Samo tako se može, smatra on, zadržati mlade talente i ponuditi mladima atraktivnu perspektivu. „Ali to se mora brzo dogoditi, kako ne bismo izgubili cijelu jednu generaciju.”
wpDiscuz