U nekoj normalnoj zemlji, u nekoj normalnoj demokraciji, u nekoj normalnoj EU, nakon istupa hrvatske europarlamentarke Željane Zovko, uslijedila bi argumentirana rasprava. Mediji bi analizirali njezine tvrdnje, politički oponenti bi ih osporavali ili podupirali, javnost bi donosila vlastite zaključke.
Ali, ovo je Bosna i Hercegovina. Ovdje se rasprava ne vodi argumentima. Ovdje se problem rješava pozivom fratru.
“Moj dobri fratre, urazumi je”
Ako Schmidt i njegov Bonski dvor od ičega strahuju, onda je to otvoreni raskrinkavajući govor. Nije ga problem kad mu Milorad Dodik poruči nešto u stilu: “Jebat ćemo vam mater.” Navikao je na to. I nije mu problem kad mu političko Sarajevo šalje umivena priopćenja koja mu titraju ego dok ga mole za još koji dekret protiv Srba ili Hrvata.
Ali kad Željana Zovko, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, otvoreno izgovori ono što Bruxelles šapće sebi u bradu – da je OHR nespojiv s europskim putem BiH i da ga treba zatvoriti – e, onda Schmidt upada u pravi problem.
Jer, ako BiH želi u EU, a EU nema instituciju poput OHR-a, kako onda objasniti da se BiH i dalje drži u bonskom ropstvu? Kako objasniti da zakon može donijeti čovjek kojeg nitko nije birao i protiv čijih se odluka nitko ne može žaliti?
Tada je vrijeme za plan B.
Plan B u Bosni i Hercegovini star je nekoliko stoljeća. Schmidt bi, ako već nije, trebao izvaditi mobitel i okrenuti poznati broj.
- “Moj dobri fratre, urazumi je.”
Fratri kao OHR-ovi dežurni čuvari Hrvata
Jer, tako to ide u Bosni i Hercegovini. Još od osmanskog vremena. Kada Turci nisu znali kako smiriti Hrvate, nisu slali vojsku. Zvali su fratre.
Kada je kralj iz Beograda htio Hrvate pacificirati u Jugoslaviji, nije slao tenkove. Zvao je fratre.
Kada je Tito iz Beograda htio Hrvate pacificirati u Jugoslaviji, nije slao tenkove. Osnovao je “Dobri Pastir”.
Kada je Pristaša Okupatora, Ante Pavelić, koji se u šali nazvao Ustašom, te okaljao ime Don Ivanovo i Vojvoda Mihajlovo, dovukao osvajače u Hercegovinu, Švabe i Talijane mir u narodu osigurao je preko fratara. Preko Radoslava Fra Glavaša. Sluge nacizma. Skoro pa blaženog. Otpora nije bilo. A moć fratara bijaše tolika da su i Stepincu prijetili. No o tome nam ne daju pisati.
Kada je Mate Granić htio da Hrvati pristanu na gašenje HRHB zvao je fratre.
Kada su oteli biskupa Perića, fratri, opet se zvalo fratre.
Kada su se propuštali tenkovi na Pologu Zagreb je zvao fratre. Kamo sreće da ih nikad nismo pustili na Kupres.
Kada je Sarajevo htjelo da se Hrvati prilagode “građanskoj BiH”, nije koristilo silu. Poslalo je fratre. Fra Daidže.
Pa što ne bi i Schmidt? Njegov prvi susret s nekim u BIH kada je ušao s juga, bio je susret s fratrima.
S Fratrizanima. Fraturicama. Zovite ih kako hoćete. To su politički fratri. Kojima je samo do moći, novaca i manipulacije narodom. Ne ovi obični, maleni i skromni, koje volimo i poštujemo.
Odavno se zna tko je stvarna hrvatska politika u BiH. Nisu to legitimni politički predstavnici. Nisu to izabrani zastupnici. Stvarna politika je u fratarskim samostanima i provincijama.
Tu se kroje rješenja. Tu se kroje kompromisi. Tu se odlučuje tko je ekstremist, a tko umjeren. Tko je “radikalni nacionalist”, a tko “pravi Hrvat”.
I sada, kada Željana Zovko otvoreno kaže da OHR nema što raditi u BiH, što mislite, tko će prvi Schmidtov broj okrenuti?
Zovko razbila EU mit o OHR-u
Problem sa Zovko je taj što je, htjeli to priznati ili ne, u pravu.
Sama činjenica da je BiH pod tutorstvom OHR-a nespojiva je s europskim vrijednostima. Ne postoji država u EU u kojoj netko može donijeti zakon dekretom, bez parlamenta, bez suda, bez žalbe.
I dok Schmidt i njegovi pravnici smišljaju kako da ospore njene tvrdnje, jedino što im je preostalo je staro bosansko pravilo: pusti fratre da riješe stvar.
Hoće li Iko Skoko smirivati Zovko?
Pitanje je samo: hoće li Iko Skoko i njegova ekipa sada zvati Zovko na “kavu” i objasniti joj da “nije vrijeme za ovakve izjave”? Da “ne treba previše talasati”? Da “moramo imati dijalog s OHR-om”?
Ako bude tako, znat ćemo da Schmidt nije gubio vrijeme.
Jer, kako god okreneš, uvijek se u Bosni na kraju sve svede na isto: kad stranci ne znaju što s Hrvatima, zovu fratre.
I sad nam ostaje vidjeti – hoće li se i ovaj put povijest ponoviti?
/POSKOK/
wpDiscuz
