Među bošnjačkim političkim analitičarima britkošću svojih stavova, kao i onim što govori, odskače Omer Čevra.
S njim smo razgovarali u tjednu koji je donio čitav niz novih zapleta kako na unutarnjem, tako i na vanjskom planu kad je u pitanju susjedna Bosna i Hercegovina.
Je li BiH nakon diplomatske ofenzive Rusije u UN-u zapravo ostala bez visokog predstavnika i što će to značiti za ionako povišene tenzije u zemlji?
– Uspješna diplomatska ofenziva Rusije i Kine rezultat je dugogodišnje katastrofalne bošnjačke politike koja je davno prodala državu, ako se sjećate, u Daytonu.
Od rata do danas takozvana probosanska politika gurala je u diplomaciju najgori šljam koji postoji. Primjera radi, bivši premijer Federacije BiH, pokojni Mustafa Mujezinović, otišao je u Veliku Britaniju za veleposlanika, a da čovjek nije znao engleski. Osim posebnih pojedinaca, u ambasadama su završavali stranački jarani, Komšićevi kavanski drugovi, potpune neznalice i poluidioti.
Umjesto da smo se mi kao najbrojniji narod, dakle Bošnjaci, bavili izgradnjom države i profesionalizacijom institucija, mi smo se bavili kriminalom, korupcijom i zapošljavanjem. I sada je sve došlo na naplatu.
Dodig je u strahu
Postoji li uistinu opasnost od sukoba u BiH, nekog novog rata?
– Naravno da uvijek postoji mogućnost rata. Ali to se neće dogoditi onako kako su ljudi zamislili. Prvo, ključna stvar za to hoće li biti sukoba ili neće odnosi se na izbor glavnog tužitelja i predsjednika Suda BiH. Milorad Dodik čeka vidjeti kako će se stvari tu riješiti, hoće li uspjeti postaviti svojeg glavnog tužitelja i predsjednika Suda ili neće. To je ključno pitanje. Sve ovo drugo šuplja je priča za narod. Dodik ne straši međunarodnu zajednicu. Ja mislim da međunarodna zajednica kao neki faktor uopće ne postoji u BiH. Ja sam to govorio prije 10 godina, ali tada to nije bilo popularno govoriti, kao što i danas nije popularno govoriti istinu o brojnim tabu-temama, između ostalog i o hrvatskom pitanju. Što može učiniti međunarodna zajednica kada Dodik postavi transporter Lazanski na Vracama iznad Sarajeva? Mogu izraziti zabrinutost i ništa više.
Novi glavni tužitelj bit će iz S faktora, a prema mojim informacijama, to će biti jedna gospođa. Moglo bi se reći da se država raspada, između ostalog, zbog političke borbe i pokušaja političke prevlasti unutar pravosudnog sektora. Dodik strahuje da će Bakir slati naloge za hapšenje ako on postavi novog glavnog tužitelja. Već ga optužuje da je njegov čovjek predsjednik VSTV-a. U ovoj zemlji ništa se ne demokratizira, samo ovi ili oni preuzimaju upravljanje.
Svi se pitaju oko Brčkog, hoće li se tamo rasporediti neke snage, a Dodik i svi drugi političari razmišljaju o tome tko će biti glavni tužitelj i predsjednik Suda BiH. To je mnogo bitnije. Zašto bi se bilo kome od ovih elita ratovalo? Pa to nema logike! Oni su jako bogati i nema sada neke svrhe da sve to ruše. Dakle, najveća se borba vodi za pravosuđe i tu je ključna stvar čiji će ishod odrediti daljnje tijekove u ovoj zemlji. Gordana Tadić, glavna tužiteljica, smijenjena je, a u veljači ili ožujku doći će na red izbor predsjednika Suda BiH, gdje je sada Ranko Debevec. Tek tada ćemo znati u kojem će smjeru ići BiH.
Kako tumačite Izetbegovićevo zazivanje rata na entitetskim granicama oko Brčkog? Je li se njemu stvarno ratuje ili zapravo plaši međunarodnu zajednicu i tjera ih na reakciju kontra Dodika?
– Zašto bi se Bakiru ratovalo?! Pa on i još pet, šest osoba osoba najbogatiji su ljudi u BiH. I što će mu rat? Bakir već desetljećima plaši strance muslimanima! Zato ga oni i podržavaju. On je kao taj koji neće dopustiti da se muslimani, “dakle mi Bošnjaci”, radikaliziramo, on to drži pod kontrolom. U tome mu od rata do danas pomaže Islamska zajednica, koja je oduvijek djelovala kao produžena ruka SDA. Islamska zajednica trebala bi konačno izići u javnost i reći kojoj stranci pripada. Dakle, zašto bi se Bakiru ratovalo? Oni su napravili svoj feud u kojemu pet do sedam obitelji upravlja svim procesima, drže institucije države kao privatne.
Tuđmanovo rješenje na štetu Hrvata
Bliži li se kraj Miloradu Dodiku i tko je taj koji bi ga eventualno mogao naslijediti? Čini se da ga Moskva štiti više od Beograda.
– Dodik je skoro pa gotov. On se bori svim silama da preuzme pravosuđe i zbog toga pravi problem. On zna da je ministar policije Dragan Lukač u igri protiv njega i da se samo čeka trenutak da ga makne. Dakle, on je u ozbiljnoj situaciji.
Kako tumačite držanje Hrvata na čelu s Draganom Čovićem u ovoj eskalaciji i jesu li u pravu kad inzistiraju na tome da izaberu svoje predstavnike?
– Ovo je pitanje riješeno u Daytonu, gdje je vođa hrvatskog pregovaračkog tima bio Franjo Tuđman. No Tuđman je Dayton iskoristio da ishodi fantastična rješenja za Republiku Hrvatsku nauštrb bosanskohercegovačkih Hrvata.
Zbog toga je Krešimir Zubak dao ostavku na sve funkcije usred daytonskih pregovora. Željko Komšić tri je puta izabran u skladu s Daytonskim sporazumom. Prema tome, s političke točke gledišta, malo je naivno od Dragana Čovića da očekuje da sada dobije nešto što Tuđman nije ishodio još u Daytonu.
Istovremeno, Bakir je dovoljno politički naivan da mu to da, kako bi ishodio da njegova supruga ostane direktorica Kliničkog centra u Sarajevu, s kontrolom nad milijunima eura. Ta Bakirova slabost jedini je razlog zašto Čović misli da ima šansu u ovom inzistiranju.
Što se tiče Hrvata, oni jesu u najgoroj poziciji. Bošnjaci općenito smatraju da je Hrvata premalo da bi ih se nešto ozbiljno pitalo. To je stav Sarajeva. Dakle, nikoga ne zanima to što su Hrvati prema Ustavu konstitutivan narod.
Pitajte bilo koga u Sarajevu i svi će reći: “Pa njih je 300 tisuća, što hoće?” Naravno da Bošnjaci imaju inženjering za Komšića, ali i za izbor članova u Dom naroda FBiH.
Zato se ne mogu dogovoriti izmjene Izbornog zakona. Ako političko Sarajevo ne uspije inženjeringom postaviti šest od 17 “svojih” Hrvata u Dom naroda Parlamenta FBiH, ova vlada FBiH ostat će do daljnjeg.
Ima li naznaka da će Izetbegović, ali i ostale bošnjačke stranke odustati od tog inženjeringa?
– Ipak treba reći da u Sarajevu postoje neke naprednije snage koje žele riješiti ova pitanja. Prije više od 10 godina, kad sam upoznao Fahrudina Radončića, on mi je rekao da će država otići u propast ako se nastavi s retrogradnom politikom majorizacije, ako brojniji narod nastavi birati predstavnike Hrvatima. Sve se pokazalo točnim.
Umjesto da smo mi Bošnjaci nudili modalitet kako ćemo Srbe i Hrvate privući Sarajevu, mi smo samo radili na tome da ih guramo od Sarajeva. Ja mislim da najbrojniji narod, iako je žrtva genocida i agresije, mora opet biti najtolerantniji, ako želi da se država ostvari. Bošnjaci žive u iluziji da imaju državu.
A sada se pokazalo da je nemamo. Realno, sa 70 posto teritorija upravljaju Srbi i Hrvati, kao i institucijama. Bojim se da će nas naša zabluda puno koštati, jer je prošlo vrijeme za dogovore zbog novih geopolitičkih okolnosti.
Ovdje je ipak najbitnije i ključno pitanje hoće li doći do izgradnje demokratske svijesti kod nas Bošnjaka ili neće.
Mislim da je prijeko potrebno da dođe do redefinicije što je to zapravo “probosanska politika”, jer način na koji je to sada postavljeno očigledno ne daje rezultata. Mi Bošnjaci moramo iznjedriti modalitet kako da Srbe i Hrvate privučemo nama, ako je to više uopće moguće.
wpDiscuz
