Predsjednik HDZ 1990, Ilija Cvitanović i zamjenik predsjednika HDZ 1990 HDZ 1990, Anto Bilić oštro osuđuju više nego očitu propagandu Javnog radiotelevizijskog servisa Bosne i Hercegovine (BHRT i FTV) o minimiziranju žrtve hrvatskog naroda na općini Travnik i Lašvanskoj dolini tijekom 1993. godine.
Doslovno, ova dva medija u svojim centralnim informativnim emisijama (Dnevnik) u 19:00 i 19:30 od 08.06.2018. godine, nisu niti spomenuli 25. obljetnicu stradanja Hrvata travničkog kraja koja se desila 08.06.1993.godine, a koja za Hrvate ove općine predstavlja jedan od najtragičnijih dana u njihovoj povijest.
Podsjećanja radi, 08.06. 1993.godine prije 25. godina izvršen je zločin nad hrvatskim narodom na općini Travnik gdje je sa svojih ognjišta protjerano oko 20 000 Hrvata, te popaljena 32 hrvatska sela. Pri tom „humanom“ i „dragovoljnom“ preseljenju, brojni Hrvati su ubijeni, a mnogi i na najsvirepiji način, strijeljanjem i obrednim ubijanjem zarobljenih, i to ne samo od strane Mudžahedina koji su bili dijelom Armije BIH već i brojnih drugi postrojbi iste Armije.
Analizirajući centralne informativne programe ovih „javnih“ medija lako se da zaključiti da je po njima važnije od stradanja i progona 20 000 osoba jednog naroda sa svojih ognjišta, te brojnih zločina koji su počinjeni istog dana, u prvi plan istači vijesti: o kandidaturi Dragana Čovića za hrvatskog člana predsjedništva, prijedlog Instituta za društveno politička istraživanja vezano za reformu, te između ostalog i prilog novinara BHRT kako je u Mostaru potvrđena oslobađajuća presuda u slučaju Vranica (sa najavom kao izuzetno važna vijest), s pravom zadržavanja subjektivnog mišljenja istog novinara kako su zapravo te osobe vjerojatno krive ali eto nije se moglo naći dovoljno dokaza. Svakako radi same dramatičnosti i uz izjave i snimke zarobljenih pripadnika Armije BiH, te uz završni komentar da je odgovornost utvrđena za zlostavljanje 1993. godine.
Znači, postoje novinarski kapaciteti za realizaciju sličnih priloga, ali izgleda kada je stradanje Hrvata u pitanju, tada ne postoje niti kapaciteti niti volja.
Također je apsurdno da u ovim informativnim emisijama veću važnost imaju prilozi kako je Sindikat solidarnosti u Tuzli održao konferenciju za medije, kao i da će austrijski kancelar protjerati oko 60 imama iz Austrije, te koliko građana osigurava svoju imovinu, od stradanje jednog naroda što očito za urednike i upravu ovih servisa dovoljno vrijedno „ozbiljnosti“ jedne emisije kao što je to „Dnevnik“.
Stoga, odgovorne osobe u Javnom radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine ne treba čuditi zašto Hrvati u Bosni i Hercegovini taj „svoj“ servis ne smatraju svojim, te zašto je opravdana inicijativa i potreba za kanalom na hrvatskom jeziku.
O ovome pristupu prema Hrvatima ne samo u konkretnom slučaju, već i brojnim drugim slučajevima izvještavanja o stradanjima Hrvata u Bosni i Hercegovini, izabrani zastupnici HDZ 1990 na svim nivoima jasno upućuju protest prema odgovornim osobama Javnog servisa BH, te će unutar institucija za koje su izabrani jasno tražiti odgovornost za ovaj ne može se više reći slučajni „propust“, u potpisu Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990 i Anto Bilić, zamjenik predsjednika HDZ-a 1990.
wpDiscuz