Nastojeći se održati na političkoj sceni prijetnjama Čoviću, kojeg svojim glasačima predstavlja kao rušitelja BIH a sebe spasiteljem Komšić je između ostalog izjavio:
- Sarajevo je miljama ispred pojedinih sredina, gdje se nažalost ne može ni zamisliti da neko ko je druge nacionalnosti obnaša najviše funkcije.
- Gdje to još nemuslimani mogu biti načelnici i gradonačelnici osim u Sarajevu, kazao je Komšić.
S ove dvije rečenice on je jasno priznao puno toga:
- Priznao je da današnje Sarajevo smatra stolnim gradom Bošnjaka, većinskim muslimanskom gradom, muslimanskom prijestolnicom koja u borbi za lažni multietnički imidž, daruje podobnim nemuslimanima načelničke i gradonačelničke pozicije kako bi se svijetu predstavili kao “grad ispred vremena” umjesto kao etnički počišćen grad.
- Priznao je da Sarajevo ne smatra gradom svih građana BIH kao ni glavnim gradom svih građana Federacije. Onih istih koji plaćaju PDV harač Sarajevu. Da u to doista vjeruje ne bi isticao kao iznimku da je u Sarajevu neki načelnik Nemusliman.
- Priznao je da u Sarajevu povratak nije niti počeo a kamo li dovršen i potvrdio je da je Armiju BIH u kojoj se borio etnički počistila Nemuslimane iz Sarajeva. Da nije, danas ne bi naglašavao da je ovo Muslimanski grad. Ako su se pak sami počistili kako je moguće da je to došlo do razine da su danas svedeni na statističku grešku?
- Hrvatski član predsjedništva priznao je da je Zlatni ljiljan dobio boreći se u vojsci koja je , imala Sedmu Muslimansku, El Mudžahid, Handžar diviziju i koja je iz Sarajeva iskorijenila narod njegovog oca i narod njegove majke. Što je u imenima te vojske građansko “hrvatski članu” tako ti Jovana Divjaka?
Istovremeno Komšić šuti da je upravo njegova pozicija isto što i pozicija nemuslimanskih načelnika u Sarajevu samo na proširenoj narodnoj bošnjačkoj razini.
Njegova rečenica u tom slučaju je trebala glasiti ovako:
- Bošnjaci su miljama ispred drugih naroda u BIH kod kojih nažalost ne može ni zamisliti da netko ko je druge nacionalnosti bude izabran od većinske nacije. baš kako sam izabran ja od strane Bošnjaka za hrvatskog člana Predsjedništva.
Komšić je u suštini mjera netolerancije muslimana u FBIH prema nemuslimanima, u ovom slučaju Hrvatima, i njegov izbor se dugo godina svijetu predstavljao kao dokaz muslimanske toleranacije i mutlietničnosti, dok svijet konačno nije shvatio da se radi o trećoj za redom eskalaciji mržnje prema najmalobronijem narodu u BIH.
Baš tako Komšić hoće predstaviti sarajevsku priču, kao dokaz tolerancije Sarajeva iako je u stvarnosti ta priča nešto posve suprotno. Priča koja i u slučaju Komšića želi prikriti činjenicu da na tom prostoru Srbi i Hrvati više nisu nikakav faktor pa ih se za potrebe imidža Sarajeva i Bošnjaka, onako podobne može i postavljati gdje se želi. I smjenjivati kad se želi.
Etnčki očišćen prostor od 470.000 Srba i Hrvata, Prostor Džihada, kako su u ratu zvali protor Armije BIH, za hrvatskog člana Predsjedništva nametnuo je podobnog “Hrvata” Komšića, kako bi taj prostor predstavili kao građanski i tolerantan a svijet uvjerili da ono malo promila od Hrvata i Srba što je ostalo na tom prostoru, glasuje eto za Komšića.
Ukratko Ono što je Komšić na razini BIH to su ti načelnici i gradonačelnici na razini Sarajeva.
Muslimanska mimikrija tolernacije.
Naša tolernacija, kako bi rekao veliki muslimanski mislilac iz sredine prošlog stoljeća Mustafa Busuladžić.