GENOCID NAD HRVATIMA U BIH: Rat u BiH pomeo Hrvate kao turska okupacija

Rat koji je vođen u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine ostavio je katastrofalne posljedice po stanje Katoličke crkve u toj zemlji, a njegov učinak može se mjeriti tek s onima kakve su po katolike u njoj imali turska okupacija BiH u XV. stoljeću. ili Bečki ratovi od 1683. do 1699. godine, kazao je utorak u Sarajevu Franjo Marić, urednik knjige „Stanje katoličkih župa na području Bosne i Hercegovine između 1991. i 2011. godine”, što ju je izdala Biskupska konferencija BiH.

Ovo je ujedno naše nastojanje da se obranimo od onih koji bi pokušali nijekati našu povijest…

Knjiga, koja je svoje prvo predstavljanje doživjela u Zagrebu, u utorak je predstavljena i sarajevskoj publici, a njezin urednik Marić istaknuo je kako je ona nastala kao rezultat trogodišnjeg mukotrpnog rada čiji je cilj bio precizno zabilježiti što je protekli rat učinio Crkvi u BiH.

-Ovo je ujedno naše nastojanje da se obranimo od onih koji bi pokušali nijekati našu povijest, kazao je Marić dodajući da, ukoliko se ne zapiše što se točno dogodilo, drugi će biti u prilici pisati svašta, prenosi Hina.

U knjizi su prikupljeni brojčani pokazatelji o stanju 283 katoličke župe u BiH 1991. godine i početkom 2011. godine uz obilje fotografija koje svjedoče o razornim posljedicama koje je rat ostavio na crkve, samostane, župne kuće pa čak i na groblja.

Prema preciznim podacima svih župnih ureda, broj katolika u BiH je tijekom proteklih dvadeset godina prepolovljen.

Od njih 835 tisuća, koliko ih je u BiH živjelo uoči rata, sada ih je ostalo tek nešto više od 440 tisuća.

Pri tom je prava katastrofa zadesila katolike koji su živjeli na području današnje Republike Srpske, jer ih je s toga teritorija nestalo čak 92 posto. U Federaciji BiH katolika je manje za 34 posto.

Posebice zabrinjava podatak da je, unatoč ratu, katolika u BiH koji su uglavnom Hrvati bilo više 2001. godine nego deset godina kasnije.

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić kazao je kako je ova knjiga dokument koji svjedoči o jednom vremenu i zbivanjima koja su ga pratila.

-Ne želimo plakati nad ovim stanjem, no ne želimo ga ni skrivati, kazao je kardinal Puljić na promociji u Sarajevu, dodajući kako će Crkva nastaviti davati nadu no istodobno očekuje od odgovornih ljudi u vlasti da razmisle o prikupljenim podacima i nešto u svezi s tim poduzmu.

-Mi nećemo odustati od toga da Katolička crkva ostane i opstane u svom poslanju u ovoj zemlji, kazao je vrhbosanski nadbiskup.(bitno.ba)

Sudbonosne godine u prošlosti katolika Hrvata u BiH

1463. – 1482., 1683. – 1699., 1991. – 1995.

Činjenica jest da je ova “zemljica Bosna”‚ kako je sredinom 10. stoljeća nazva bizantski car Konstantin VII., zanimljiva‚ očaravajuća‚ ali istodobno i čudna. Ona razdvaja‚ ali ujedno i spaja civilizacije‚ kultove‚ religije i druge različite sustave. Ona je u znaku vječnoga susreta Istoka i Zapada‚ gdje se prepleću shvaćanja zapadnoeuropske i bizantske kulture‚katoličanstva i pravoslavlja‚ kršćanstva i islama!

Upravo u prepletanju i susretu Istoka i Zapada, pogotovu u ratnim vremenima na tlu BiH, tri najpogubnija razdoblja u višestoljetnoj povijesti bosanskohercegovačkih naroda, a posebno za katolike Hrvate, bile su godine od 1463. do 1482., od 1683. do 1699. i od 1991. do 1995.

I.

Iz doba prije pada BiH pod osmanlijsko-tursku okupaciju nemamo, nažalost, točnih brojčanih podataka, ni narodnih ni vjerskih, o broju stanovnika na tim prostorima. To se može ipak približno utvrditi iz osmanlijsko-turskih statistika, koje odmah od početka turske vladavine navode broj muslimana i kršćana u pojedinim pokrajinama. Na osnovu tih statistika te na osnovu broja obraćenih pripadnika Crkve bosanske i njihovih ostataka prije pada Bosne i Huma (Hercegovine), može se približno izračunati broj stanovnika na prostorima današnje BiH. U prvoj polovini 15. st. tadašnja je BiH uživala ekonomsko blagostanje pa je broj pučanstva morao biti prilično velik. Padom Bosne (1463.) i Hercegovine (Huma 1482.) iselio se ili je odveden u ropstvo znatan broj bosanskohercegovačkih katolika. Koristeći se turskim i drugim statističkim podacima iz 15., 16. i s početka 17. st., držimo da je u današnjoj BiH, prije pada pod osmanlijsku vlast, moralo biti oko 850 tisuća do 900 tisuća stanovnika, a od toga broja bilo je oko 750 tisuća katolika.

O teškim i tragičnim posljedicama osmanlijsko-turske okupacije i vladavine 415 godina napisano je mnogo knjiga. Bitna stvar koja je odredila sudbinu BiH jest ta što je velik broj stanovnika tadašnje BiH što u strahu, što u borbi za goli opstanak ili da sačuvaju privilegije prihvatio islamsku vjeru, običaje i kulturu osmanlijskih osvajača. Sve ovo pridonijelo je da sutijekom osmanlijsko-turske okupacije u tadašnjoj Bosni i Hercegovini velikim dijelom nestali vjera, običaji, kultura te kraljevstvo koje je baštinilo mnoge elemente ondašnje zapadnoeuropske civilizacije.

II.

Bečki rat (1683. – 1699.) imao je strahovite posljedice za katolike u Bosni i Hercegovini. O emigraciji katolika iz BiH iz toga razdoblja postoje škrti izvori i različite tvrdnje. Bosanski ljetopisac Andrija Šipračić-Dubočanin pisao je u Rim 1696. godine da se iz BiH iselilo više od 100 tisuća katolika. Oni iz sjeverne Bosne naselili su se od rijeke Save do Požege, pa čak do Zrinja i Novoga. Nepoznati ljetopisac iz Dalmacije početkom 18. stoljeća piše da u Bosni ima 25 tisuća katolika, a da ih je prije 1688. godine bilo 130 tisuća i da su tijekom Bečkogarata iselili u Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. Poslije mira u Srijemskim Karlovcima (1699.) od Neretve do Save ostala je još samo 21 župa, s četiri samostana (olovski samostan zapaljen je 1704. godine). “Od 47 župa u sjevernoj Bosni, od Une do Drine, ušlo je u Bečki rat njih 37, a izašlo samo 3. Gornja Bosna i Hercegovina prođoše bolje: od 40 župa u XVII. stoljeću, nama po imenu poznatih, bilo ih je prije rata još 24, a poslije njega 18.”

Dakle, početkom Bečkih ratova 1683. u tadašnjim granicama BiH bilo je oko 120 tisuća katolika (prema izvješću biskupa fra Nikole Ogramića iz 1675. godine samo u Bosni bez Hercegovine bilo je oko 80 tisuća katolika), ali i taj će broj iseljavanjem u slobodne zemlje koncem 17. i početkom 18. stoljeća u Bosni (bez Hercegovine) pasti na samo 25 tisuća.

O raspoloženju katolika u Bosni svjedoči nam provincijal fra Anto Travničanin 1701. godine: Ako se ne nađe kakvog lijeka, sigurno je, da će katolicizam u Bosni biti izgubljen. Na razorenim ognjištima i popaljenim domovima nije očajavao tadašnji junački hrvatski težak iz Bosne, nego je rekao: Hranit ćemo ptiće ždraloviće, naše pleme izginuti neće! Uspjeh nije izostao. Ni najveći optimist nije mogao slutiti da će nakon 240 godina od jedne jedine župe u tuzlanskom kraju sa 100 katoličkih kuća nastati, prema podacima iz 1937., 25 župa s 83 500 katolika, od onih 25 tisuća katolika koliko ih je bilo 1700. da će 1937. godine u BiH biti 640 tisuća, a 1991. čak 812 256 katolika, u golemoj većini Hrvata.

III.

Na žalost, hrvatski katolički narod u BiH nakon gotovo 300 godina doživljava još jedan pogubni rat (1991. – 1995.) u kojem je osim 8000 ubijenih oko polovina Hrvata katolika prognana sa svojih stoljetnih ognjišta. Tko zna, možda će zauvijek ostati u progonstvu, a brojke na grafikonima govore više od tisuću riječi.

 
BROJ KATOLIKA HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI

IZMEĐU 1991. I 2011. GODINE

*Napomena: Neka područja koja su bila pod srpskom kontrolom tijekom rata od 1991. do 1995.

nakon Daytonskoga sporazuma iz studenoga 1995. priključena su entitetu Federacije BiH.

Broj katolika Hrvata 2010. godine u BiH manji je nego što je bio prije gotovo sto godina:

1913. – 458 999.

2010. – 441 432.

Na području BiH tijekom rata od 1991. do 1995. godine ukupno je stradalo, što potpuno, što u većem ili manjem stupnju, 1000 katoličkih crkvenih objekata: katoličkih crkava 353, kapelica 220, župnih kuća i ostalih župnih zgrada 233, samostana 30 i grobalja 164.

Nakon rata i tijekom poraća od 1995. do 2011. podignute su i obnovljene gotovo sve župne crkve, kuće i samostani na području Bosne i Hercegovine. Ostali crkveni objekti još uvijek se podiži i obnavljaju.

IV.

U sva tri navedena pogubna razdoblje iz BiH prognano je i iseljeno na desetke tisuća katolika Hrvata, a nestalo je više od stotinu katolički župa za čijim sjedištima i danas tragamo.Zbog svega ovoga pokrenuli smo i za sada dovršili projekt Stanje katoličkih župa na području BiH između 1991. i 2011. godine u kojem smo riječima, slikama, brojkama i zemljovidimaocrtali sve današnje župe na cijelom području BiH. Svakako valja napomenuti da u ovoj monografiji prvi put u povijesti BiH na jednome mjestu imamo podatke o svim katoličkim župama (njih 282) s ilustracijama župnih crkava i zemljovidima.

Ova monografija poslužiti će onima koji dolaze poslije nas da nakon 50 i više godina pronađu potrebne podatke i ostatke onih župa koje će možda zauvijek zaspati u ravnoj Bosanskoj Posavini i drugim dijelovima BiH. Ona će poslužiti i onima koji dolaze poslije nas da se obrane slikom, riječju, brojkom i zemljovidom od nasrtaja onih koji će pokušati krivotvoriti našu povijest i nijekati naše postojanje u pojedinim dijelovima BiH.

Na kraju valja istaknuti da ova monografija nije ni šematizam ni leksikon ni enciklopedija, nego svjedočanstvo jednoga burnog i krvavog vremena čije posljedice još uvijek ne možemo dosegnuti.

Tehnički podaci o knjizi format A4, 952 str. oko 900 ilustracija u boji, 282 karte župa u boji.

Zagreb, 13. 3. 2012.