Prema nekim najavama, tridesetak visokih hrvatskih časnika hrvatske vojske zajedno s Antom Gotovinom i Damirom Krstičevićem, nalazi se na udaru bosanskohercegovačkog pravosuđa, tj. Republike Srpske.
U zamolbama BiH upućenima hrvatskim pravosudnim tijelima za postupanje se, naime, u činjeničnom opisu kaznenih djela koristi široko postavljeno i ekstenzivno tumačeno sudioništvo u udruženom zločinačkom pothvatu, koje uključuje razne pripadnike oružanih snaga, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi Hrvatske, pa i članove političkih struktura i članove tijela vlasti.
Također, rabi se i formulacija po kojoj su se zločini događali u okviru širokog i sustavnog napada vojnih snaga u koje je bila uključena hrvatska vojska.
Zaključkom o suradnji s Bosnom i Hercegovinom kod pružanja pravne pomoći u kaznenim postupcima, hrvatska vlada je u srijedu na sjednici u potpunosti odbacila navode i izrazila zabrinutost sadržajem pojedinih pravosudnih akata koje je Hrvatskoj uputila BiH poručujući da političke optužnice ne će primati niti po njima postupati.
Odlučni odgovori hrvatske Vlade nisu prošli nezapaženo u susjednoj državi, ali nema jačih reakcija.
Svoje komentare na postupke bosanskohercegovačkog pravosuđa u petak su u emisiji Studio 4 HRT-a govorili general Pavao Miljavac, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora i Mate Granić vanjsko-politički analitičar, nekadašnji ministar vanjskih poslova upravo u doba ovih događanja koji su sada predmet istraživanja.
Hrvatskom pukovniku tužiteljstvo BiH prijeti privođenjem
Prema riječima generala Miljavca, on je nakon skupštine Hrvatskog generalskog zbora upozorio na neki način javnost, jer su dobili pismene zahtjeve za svjedočenje, za istragu, pa i tako da je jedan pukovnik hrvatske vojske bio pozvan izravno iz tužiteljstva BiH čak pod prijetnjom da će biti priveden, ako se ne odazove, a on je u Hrvatskoj. “Dalje imamo podatke da određeni istražitelji češljaju po arhivima koji su nastali za vrijeme oružanih operacija i da se stvara političko ozračje da bi se mogle podignuti optužnice, a slično kao Haag, zločinački pothvat, udruženi zločinački pothvat. Mi smo ta saznanja proslijedili određenim organima RH, znači onima koji trebaju štititi ustavni i pravni poredak Republike Hrvatske. Mislim da je premijer reagirao promptno, i da je dao takvu oštru izjavu, jer je stvarno nedopustivo nakon onoga svega što je hrvatska vojska učinila za BiH i nakon onih svih sporazuma. Mi smo nekoliko puta spasili Bosnu i Hercegovinu, uključujući i Operaciju Oluja kada je praktički bihaćki džep bio pred padom. Zna se da smo puštali oružje preko RH, da smo primali preko 700.000 izbjeglica, da smo bihaćki džep pomagali helikopterima i oružjem i municijom. I onda je teško govoriti o nekoj agresiji, koja se često na žalost, kod nas u politici spominjala”, objasnio je Miljavac. Imam informacije da to traje već skoro dvije godine. Vlada je reagirala možda prekasno, nezgodni su oni potpisi naših državnih odvjetnika, koji su potpisivali protokole. Ne znam čija i kad je to bila odluka, da se potpisuju protokoli o suradnji.” Nitko nema ništa protiv pokretanja postupka za one koji su počinili neki zločin nastavio je Miljavac, “ali ovdje se radi o velikom broju časnika i ako stvorite jednu formu udruženog zločinačkog pothvata, onda je samo pitanje tko vas može uzeti i procesuirati.
Bosne i Hercegovine ne bi bilo bez Hrvatske
Mate Granić jasno je istaknuo: “Bosne i Hercegovine ne bi bilo bez Hrvatske, ona ne bi opstala. Hrvatska vojska bila je u BiH na temelju Sporazuma o prijateljstvu i suradnji između predsjednika Tuđmana i Izetbegovića od 12. srpnja 1992. godine i posebno Splitske deklaracije koja je potpisana 22. srpnja 1995. godine. U trenutku kada nitko na svijetu nije mogao pomoći Bosni i Hercegovini. Vijeće sigurnosti je donijelo odluku o proglašenju tzv. Save haven zone za Goražde i Žepu, i Bihać i više ništa. Međutim, prijetila je još veća katastrofa, nakon pada Srebrenice, Bihaću. U tom trenutku, na poticaj predsjednika Turske Demirela koji je bio u posjetu predsjedniku Tuđmanu, mi smo organizirali sastanak između Tuđmana i Izetbegovića, potpisali su Deklaraciju”, a sastanku su bili prisutni Granić i Šušak. Granić svjedoči da su na tom sastanku dogovorene vojne operacije i hrvatska je vojska pomogla uz HVO, Armiju BiH, osloboditi preko 20 posto teritorija BiH, “sve do 14. listopada 1995. godine, kad su državni tajnik Christopher i Richard Holbrooke, telefonirali predsjedniku Tuđmanu i meni da stanemo. Sve je rađeno partnerski sa Sjedinjenim Američkim Državama, sve su znali, svaku informaciju dijelili i podržavali, kao i vodeće europske zemlje, mislim na Njemačku. Bilo kakav zahtjev koji ima političku konotaciju, treba energično odbaciti, a da ne govorim o udruženom zločinačkom pothvatu i slično. Obrnuto, Hrvatska je spasila da BiH opstane kao država”, odlučan je Granić.
Može li se slučaj Marić ili Purda ponoviti?
Na pitanje može li se dogoditi da još netko završi poput Veljka Marića ili Tihomira Purde, Pavao Miljavac odgovorio je: “Imam određenih informacija oko toga. Što se tiče tjeralica, znači, izvan Federacije BiH, i Republike Srpske, ne postoji mogućnost međunarodne tjeralice. Jer se radi o posebnom zakonu. Jedina je opasnost ako bi prešli granicu, kao što se dogodilo Veljku Mariću, prešao je granicu, a nije znao da je na popisu prema kojem može biti uhićen i da se prema njemu počne provoditi Zakon o ratnim zločinima i postupak protiv njega.
Po našim informacijama, još uvijek haaški tužitelj forsira da se radi na tome da se procesuiraju što važnije osobe i što važniji događaji. Haaški sud trebao bi prestati s radom 2017. godine, ali da će se procesi voditi dalje po papirima s Haaškog suda.” Dalje je upozorio da se pojavljuju neki eksperti imenima, visokim činovima, znanstvenim titulama itd., koji uporno žele dokazati kako je Hrvatska radila agresiju i Hrvatska vojska počinila zločin u BiH, pa se zapitao: “Koji bi trebao biti krajnji cilj? Ja to ne želim ovdje sada reći, ali dobri analitičari bi se trebali malo zamisliti i vidjeti kuda je i zašto to usmjereno, i po meni bi bilo najpametnije da se sjedne i da se ti procesi dogovore, jer može doći do eskalacije stabilnosti u cijelom prostoru.”
Sporni srbijanski Zakon
Hrvatske državljane procesuiraju pravosudni organi Republike Srbije za zločine koji su navodno počinjeni na hrvatskom teritoriju na temelju doktrine univerzalne nadležnosti i proglasili su se nadležnom za procesuiranje najtežih kaznenih djela počinjenih u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, Hrvatska insistira na ništetnosti tog zakona ali činjenica je da Srbija nije povukla taj Zakon, došla je do Strasbourga, do Europskog parlamenta. Postavlja se pitanje je li hrvatski državni vrh reagirao prekasno, na što je Mate Granić odgovorio: “Bolje bi bilo da je ranije. Ali dobro je i sad. I to treba pozdraviti i podržati. Dobro je da je predsjednica Republike odmah reagirala, i to podržala. To zajedništvo oko nekih pitanja mora biti. Taj Zakon koji je Srbija donijela za nadležnost nad teritorijem praktički cijele bivše Jugoslavije, on ne će opstati. U najmanju ruku morat će odustati u procesu pregovora s Europskom unijom”, uvjeren je Granić, ali i dodaje da još uvijek Srbija postupa po njemu, te “što se tiče konkretnog slučaja s BiH dobro je da smo jasno rekli da to ne ćemo prihvatiti, i mora se biti dosljedan u tome. A druga stvar je diplomacija, i upozoriti na sve posljedice toga i to vrlo oštro”, kaže Granić.
Strani istražitelji dvije godine bez nadzora pristupaju dokumentima u arhivima
General Miljavac pojasnio je da se Hrvatski generalski zbor sastaje svaki utorak, na sastanak dolaze i časnici koji su nosili Domovinski rat, s visokim činovima, visokoobrazovani, profesori, doktori znanosti “i to su ljudi koji su i u obavještajnom smislu jaki, analitičari, mi to pratimo. Iz te je naše analize i došlo do toga da smo animirali. Nismo išli na pamet. Kod ljudi postoji strah, zbunjeni su. Prijeđeš granicu i upadneš u probleme. Od rata je prošlo dvadeset godina i sad se ponovno pokreću neki procesi”.
Na tu se tvrdnju nadovezao Granić upozoravajući: “Treba oštro razdvojiti pitanje individualnog zločina i krivnje, istraživanja i procesuiranja i uplitanja udruženog zločinačkog pothvata i slično ili bilo kakve druge političke konotacije.”
General Miljavac posebno opasnim smatra što skoro dvije godine određeni istražitelji iz BiH gotovo nekontrolirano češljaju naše arhive, “i sad se svi čude što se događa, kako je to moguće. Međutim, moguće je. Kada smo mi to artikulirali kao Generalski zbor, u prvom momentu to nije nitko shvaćao ozbiljno, ali kad su vidjeli dokumente koji smo mi dostavili, onda su svi shvatili da stvar počinje izmicati kontroli”, zaključio je Miljavac.