Iako je izjava bivšeg predsjednika Stipe Mesića o njegovoj kandidaturi za predsjednika Republike zvučala kao kakav loš vic, čini se da on o tome vrlo ozbiljno promišlja. Prema svemu sudeći, u teoriji je moguće da se Mesić kandidira na predsjedničkim izborima, a kako je sam naveo u razgovoru za Jutarnji list, neki ljudi to mu i predlažu, pogotovo s obzirom na njegovo odlično zdravstveno stanje.
”Mogu se kandidirati jer sam prvi put izabran u polupredsjedničkom sustavu, a sada smo u parlamentarnom”, poručio je Mesić u razgovoru za spomenuti medij te dodao kako konačnu odluku još nije donio. Bivši je predsjednik prilikom gostovanja na RTL-u dao naslutiti da nije posve zadovoljan politikom aktualne hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović čija bi ozbiljna konkurencija mogao biti odlučili se za kandidaturu u poodmakloj životnoj dobi.
”Njezina izmještanja Ureda po županijama nemaju nikakva smisla. Shvatio bih da otputuje na nekoliko dana u Dubrovnik ili neki drugi grad, ali ovo što radi isključivo je dio njezine izborne kampanje. Osim toga, nije trebala podržati referendum Narod odlučuje, koji ima neka solidna rješenja, ali u suštini je retrogradan”, naveo je Mesić. Koliko god negodovali zbog Mesićeve kandidature za predsjednika Hrvatske, ona možda ne bi ni bila loša jer bi tada javnost imala prilike čuti i odgovore na pitanja o njegovim aferama koje je ponio sa sobom odlazeći iz politike. Njegovo ime nedavno je spominjao povjesničar Ivo Lučić tvrdeći prilikom gostovanja u Otvorenom da je riječ o tajnom haškom svjedoku. Emisija se inače emitirala prilikom presude generalima Praljku i ostalima, zbog čega se i Mesić našao u fokusu. Tada je i sam Mesić zatražio zaštitu tvrdeći da mu ispred kuće hodaju nepoznati ljudi s oružjem.
Inače, zanimljivo je kako se o Mesiću uvijek raspravlja iz ideološke dimenzije, dok se u drugi plan stavljaju afere koje je za sobom ostavio. O njima se rijetko, ili gotovo nikada ne progovara, a bilo ih je toliko da bi mu prosječan političar uistinu mogao zavidjeti.
Prva ozbiljna afera koja je načela mit o Mesiću jest Afera Patria, koja ne samo da je otvorila pitanje političke vjerodostojnosti bivšeg predsjednika nego je s njega skinula pozlatu koju si je osigurao zahvaljujući podršci brojnih, kako se to kod nas voli reći, “svojih” medija. Zahvaljujući tim i takvim medijima, hrvatska javnost nikada nije doznala tko je i kako financirao prvu Mesićevu izbornu pobjedu, ne tako davne 2000. godine. Nakon što je kraju priveo drugi mandat, bivši novinar i blizak mu prijatelj Andrej Maksimović Maks javno je potvrdio kako je osobno nosio novac koji je za Mesićevu kampanju donirao Hrvoje Petrač, a koji je u to doba već bio pod istragom Državnog odvjetništva.
Mesić je te prozivke demantirao tvrdeći da s Petračem nema nikakve veze. Ipak, iz nekih medijskih pisanja dalo bi se postaviti pitanje je li možda Stipe lagao ili samo nije govorio istinu? Naime, po medijima se pisalo kako postoje svjedoci koji su u Bosanskoj ulici u Zagrebu viđali Mesića, Petrača i Zagorca. Hrabri pojedinci s vremena na vrijeme u medijima su govorili kako je Mesića financiralo albansko podzemlje, a koliko istine u tome ima, dakako, morale bi utvrditi uspavane hrvatske institucije. A iste te institucije mogle bi se primjerice pozabaviti i Mesićevim vezama s Fikretom Abdićem čiji mu je brat, prema kazivanju Jure Klarića, također financijer. Javno i ozbiljno Stipu Mesića povezivalo se s aferama u INA-i. Sumnjalo se tako u njegovu moguću povezanost s međunarodnim krijumčarenjem nafte preko ove kompanije, i to zbog njegovih političko-prijateljskih veza s Muammarom Gaddafijem, Basharom al-Assadom te Saddamom Husseinom.
“Piramida kriminala u INA-i vodi prema Pantovčaku”, svojedobno je kazivala zviždačica iz te kompanije Vesna Balenović. Mesić se spominjao i u slučaju Geotehnika pa se tako kazivalo da su Mesić, Željko Dobranović i bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović u tajnosti vodili naplatu dugova ovoj tvrtki, koje su imale države poput Sudana i Iraka. Mesićeva uloga u toj aferi, kao i u mnogim drugima nikada nije do kraja razriješena. Spominjala se, dakako, vrlo diskretno i njegova veza s Dosjeom Villach, odnosno tajnim računima u Villachu, na koje su novac za potrebe Hrvatske uplaćivali iseljenici. Iseljenik Radovan Smokvina ozbiljno se pozabavio tim slučajem pa se tako govorkalo da je Mesić time vratio neke usluge prijatelju Hrvoju Šariniću koji je zbog iste te afere bio pod istragom.
Afera koja se nije uspjela zataškati jest kupnja luksuznog stana pri kraju drugoga mandata. Mesić je naime kupio dva luksuzna stana u Zagrebu, od 156 kvadrata vrijedna 260 tisuća eura. Otkuda mu novac za tu nekretninu, pitanje je koje se u javnosti nametnulo, a on se potom pravdao kako mu je novac za stan donirao prijatelj. Javnost doduše nikada nije saznala o kojem je točno velikodušnom prijatelju riječ. No, prema pisanju portala tjedno.hr, Mesićevi pomagači u financijskom transferu prilikom kupnje nekretnine jesu kontroverzni hercegovački kraljevi mesa, Lijanovići.
Njihovo prijateljstvo također nije slučajno jer je bivši predsjednik mesnoj industriji Lijanović omogućio ekspanziju na arapsko tržište gdje je ova tvrtka prodavala svoje proizvode. Sve to realizirano je uz Mesićevo posredovanje. Za kontakte u arapskim zemljama iskoristio je prijateljstvo s libijskim diktatorom Gaddafijem. Da bi se Lijanovići odužili bivšem predsjedniku za poslovnu ekspanziju, odlučili su pokriti njegove investicije vezane uz kupnju stana. Dodajmo da se kao jedan od financijera Mesićeve kampanje spominje i kontroverzni velikogorički tajkun Željko Žužić. Unatoč respektabilnom popisu afera, Stipe Mesić spada u skupinu onih kojima se institucije nikada nisu ozbiljno pozabavile pa stoga i sada bez straha može razmatrati opciju o kandidaturi za predsjednika.
Iva Međugorac l Dnevno.hr
wpDiscuz