“Nema više crvenih linija!” – uskliknula je Frederiksen, dok u pozadini sviraju note vojne industrije, koja ionako dobro zarađuje na ovome. Jer, ako ćemo realno, zašto bi NATO ili Zapad ikada poslušao šta Putin misli o pravilima igre? Zar ne bi bilo ljepše da Kijev slobodno raspali po Moskvi uz blagoslov zapadne artiljerije i dronova?
Frederiksen, očito nadahnuta Staljinovskom logikom, razmatra da možda, samo možda, udarimo po Rusiji onako usput, ne mareći za posljedice. Jer, kao što je odlazeći NATO-ov generalni sekretar Jens Stoltenberg mudro zaključio: NATO neće ući u sukob, čak i ako Ukrajina koristi zapadno oružje za napade na Rusiju. Genijalna logika, zar ne? Baš kao da kažeš: “Ma samo ti udaraj, mi ćemo gledati sa strane dok sve gori.”
Portparol Kremlja, Dmitrij Peskov, naravno, nije oduševljen. On mrtav-hladan primjećuje da Stoltenberg može govoriti šta hoće, jer ionako uskoro odlazi iz ureda. “Još jedna trezvena glava koja ne shvaća Putina ozbiljno”, kaže Peskov, a mi ovdje u Europi, s preostalim iluzijama i crvenim linijama, kolektivno slegnemo ramenima.
U međuvremenu, Frederiksen hrabro otvara vrata za još malo kaosa, a Putin se negdje smije iza zatvorenih vrata.