Utorak, 3 prosinca, 2024

Fino europsko maženje nas prljavih balkanskih pasa…

Vrlo
- Advertisement -

U europskom kolokvijalnom govoru Balkanci važe za ne baš europejske narode. Nazivaju nas Jugosima, prljavima, ratobornima, lopovima. No dvije Balkanske zemlje primljene su nazor i natašte kao članice Europske unije. Iako su i danas daleko od EU standarda. Bugarska i Rumunija. Slično je i sa grčkim dijelom Cipra. Dakle Geopolitika i strah od Rusije uvukle su Bugare i Rumunje u EU. Ne postizanje europskih standarda.

Naglo, preko noći dogodilo se tako da se govori o kompletnoj aneksiji preostalih balkanskih područja, poligona za atentate, vojne vježbe, osromašene urane i ratove, u EU.

Što je tome razlog?

Strah od “Zle Rusije”.

No je li nama Rusija Zla?

Što je konkretno Rusija nama skrivila? Je li radila ćelekule? Odvozila rude i djecu? Uvodila pravo danka u krvi?

Doista zašto nas uče da mrzimo Rusiju?

Kroz par tesktova pokušat ćemo vam pojasniti ono što vas u školi nisu učili. Ono što su skrili od vas.

Za sada skoncetrirajmo se na lijepim poetskim rečenicama koje nam ovih dana šalje “mater Europa”:

Europska unija nije potpuna bez zapadnog Balkana. Vrijeme je da se okupimo i ujedinimou izgradnji jače Europe. Današnji Summit EU – zapadni Balkan daje ovu jasnu perspektivu – poručio je Borrell na Twitteru.

Zašto je sad najednom vrijeme a nije bilo prije 10 godina? Zašto nas nisu anektirali prije naših ratova? Ili barem poslije? Zašto baš sada?

Imate li odgovor dragi čitatelji?

Ovu lijepu, umirujuću i umiljatu rečenicu, kazao je Josep Borrell Fontelles, španjolski  političar i predsjednik Europskog parlamenta od srpnja 2004. do siječnja 2007. Trbuhozborac stvarne vladarice Europe Angele Merkel. Predstavnik je Španjolske pri Europskom parlamentu gdje sjedi s pripadnicima Stranke europskih socijalista. Od siječnja 2010. predsjednik je Europskog sveučilišnog instituta. Njegova Španjolska ima i časnu epizodu kod nas. Jednom davno potpisali su pripojenje Humske zemlje Španjolskoj kruni, te su Kosačama poslali vojnu pomoć. I danas u Staroj Hercegovini, crnogorskom primorju postoji spomen ploča podignuta u čast palih španjolskih vojnika u boju s Turcima.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen poručila je zemljama Zapadnog Balkana još ljepšu poetiku : “da su dio jedne obitelji s EU”, javio je Reuters.

 

Pade kap sa srca mnogom Balkancu nakon ovih uzoritih riječi ugledne njemice. I stade si on kupovati Chanel 5 i skakutati na potpeticama u ritmu francuske šansone, gledajući po obližnjim saraj i sandžak burekdžinicama đe može kupiti belgijanski vafl.

Ursula von der Leyen (Ixelles, Belgija 8. listopada 1958.) – njemačka je političarka i izabrana predsjednica Europske komisije.

Mandat joj je počeo 1. prosinca 2019. Prva je žena na tom položaju u povijesti Europske unije.

 

Njemačka kancelarka Angela Merkel bila je realnija. Nakon što je prva bacila udicu o proširenju EU  na cijeli Balkan do 2030. preplašena ipak na odlasku da poslije nje neće biti lidera u EU koji će se moći nositi s Rusijom, kazala je kako su se oni u EU, čitaj Germani, usuglasili da zemlje zapadnog Balkana pripadaju Europi, ali da nije podržala pozive za davanje fiksnog datuma zemljama zapadnog Balkana za njihovo pristupanje Uniji.

Ovo “pripadanje Europi” je sintagma kolonizatora. Ne tako umiljati stav. No može se u modernoj poetici provući i kao geopolitička umiljatost. Iako se zapravo radi o parafrazi MPT stihova, njemačkoj  poruci  našoj braći Rusima “Nećete na Balkan, niste ni prije.

Braći za koju nas evo već 100 godina uče da su strašni, da ih se moramo bojati i da nam žele samo zlo. Iako se ne sjećamo nešto ruskih ćelekula, ruskih jasenovaca, ruskih bleiburga, ruskih Golih Otoka i Ruskih aneksija slavenskih država Balkana.

Angela Dorothea Merkel rođena Kasner, (Hamburg, 17. srpnja 1954.), njemačka je političarka, prva njemačka predsjednica vlade (Bundeskanzlerin).

Pristupanje zemalja zapadnog Balkana EU ključno je za sigurnost i stabilnost Europe, izjavio je i austrijski kancelar Sebastian Kurz.

Sebastian Kurz (Beč, 27. kolovoza 1986.), austrijski je političar i najmlađi kancelar u austrijskoj povijesti. Političar je zemlje u kojoj se rodio i formirao Hitler.

No zemlje koja si je nekako putem Njemačke, skinula to breme iz opće kulture sjećanja. Kako? Možda da pojasne to Hrvatskoj. Bilo bi dobro za nju. Umjesto što joj to breme licemjerno nameću. Oni rodonačelnici  nacizma. Koji , da se ne lažemo, iz Bavarske nikada nije niti iskorijenjen. I ne samo iz Bavarske.

Oni iz Zemlje koja nama u BIH popuje putem Inzka o fašizmima i nacizmima. Pa čak i porede rat 90-ih u BIH s Holokaustom i WW2. Mrtvi hladni. Iako je rat u BIH 90-ih minijatura, karikatura rata u odnosu na zlo koje su Austrija i Njemačka počinile svijetu prošlog stoljeća u WW2. No kad porediš prakse suočavanja s Holokaustom, s praksama suočavanja tu, ti svjesno uzimaš ulogu tutora i usput umanjuješ zločin Holokausta.

Što je karakteristično za  sve ove političare?

Većina njih (svi osim Borella) dolaze iz zemalja koje su pucale i klale po Balkanu, koje su odvozile silno blago i bogatstvo odavde , pljačkajući naše djedove i pramajke,  i koje imaju svoju dugačku povijest kolonizatora na ovim prostorima.

Njihov kolonizatorski poriv da zagospodare ovim područjem postojao je doduše i u ranijim predosmanskim stoljećima ali nikada nije bio toliko paničan i toliko organiziran kao u doba Berlinskog konresa kada su zamijenilu ruskim strahom strah od Osmanlija, od kojih su strahovali stoljećima.

Kada je od Srba, Grka, Bugara i Hrvata ostalo naroda taman za skupiti jednu ozbiljniju brigadu današnjice , umjesto da nam pomognu oni ulaze u vojne saveze s našim dojučerašnjim okupatorima. Osmanlijama. Strah od Rusije potpuno ih je obuzeo.

Strah od rastuće istočne , mnogoljudne slavenske imperije izrasle na žgarištima stare Kijevske Rusije, kao novi meltingpot imperij, sublimiran mongolskim ratništvom, švedskim sustavom upravljanja i junaštva i istočnoslavenskom dobrodušnosti.

U svijesti današnjeg Europljanina pa tako ni u svijesri ovo gore Troje plus Borela uopće ne postoji osjećaj empatije prema zemljama Balkana o tome koliko su se te zemlje napatile i koju su cijenu balkanske nacije platile istrajući na pravu na vlastito postojanje na svojoj zemlji, unutar zapadnih područja prodirućeg Osmanskog kalifata.

Da biste lakše shvatili o čemu govorimo, svakako preporučamo pogledati ovaj statistički video:

Ne postoji studija niti na jednom EU sveučilištu koja se bavi depopulacijom stanovništva na tlu Balkana od dolaska Osmanlija pa do njihovog konačnog kraha.

Jedino što se zna jeste da srpske , hrvatske, bugarske zemlje, makedonske, romelijske, grčke zemlje raspoređene oko Carigrada, tadašnjeg Centra Svijeta, nisu niti u čemu zaostajale za tadašnjim svjetskim standardima od ostatka Europe. Štoviše neke su bile bogatije i mnogoljudnije od mnogih Europskih carstava.

Da nisu proveli 5 stoljeća u borbi protiv Osmanlija kršćanske zemlje Balkana, slavenske zemlje danas bi bile među najmnogoljudnijim nacijama Europe. Platile su ogromnu cijenu europskog štita od prodora Osmanlija.

I umjesto da budu nagrađene za to junašto, Europa ih i danas kažnjava. Sankcijama, promijenom imena, uvođenjem novih ideologija, kulturološkim i ekonomskim nasiljem. Naročito bankovnim. Europska djeca plaćaju fine lijepe europske kamatice, našu djecu izrabljuju kao najoholiji kamatari.

Srbija, Bosna, Humska zemlja. Paganija. Travunja,  Hrvatska, Bugarska, Duklja, radilo se  o klasičnim europskim kraljevinama, uređenima kakve su sve kraljevine tog svijeta ta bile, sve koje su bile pod Rimskim carstvom.

Procjena pada standarda i depopulacije stanovništva u balkanskim kraljevinama i kneževinama može se procjeniti samo ako pogledamo Španjolsku i Portugal nakon rekonkviste i poraza kalifata na tom poluotoku. A procjena moći, uljudbenosti i snalažljivosti može se procijeniti samo ako pogledamo koliko je napredovao Dubrovnik koji si je jedini mudrom diplomacijom osigurao kakav takav progres i nastavak razvoja.

Svijest Europe o tome koliko je područje Balkana zapravo nekad bilo kulturni centar svijeta da bi kroz 5 stoljeća Osmanske okupacije postalo europski provizorij ratovanja, jedna ogromna poluotočna ruševina, blatnjavo, krvavo igralište  ljudskim glavama, na kojem se mi fini europejški weltsmertzeri kladimo na utrke blesavih balkanskih hrtova, Srba, Hrvata, Bošnjaka, naprosto ne postoji.

A i što bi postojala? Što bi oni umjesto nas mislili o nama? Što bi oni nas učili da smo jedinstveniji samo jači ako im je lakše upravljati ruševinom?

Oni jako dobro znaju  zašto su naši narodi  danas ovakvi,  međusobno omrznuti, brzvoljni, spremni na sve samo za uništenje onog prvog do sebe. Ta oni su ti koji su nas  načinilki takvima, koji su nam dali bratoubilačko oružje u ruke. Niti Osmanlije nam to nisu činili u toj mjeri kao Austrougari i Germani.

Merkelova, Kurz i der Leyen dolaze s unutatnjeg prostora Trećeg Reicha. Otmjeni su i fini ljudi. I nisu dužni znati našu emociju prema europskoj nadmenosti.

No mi koji dolazimo od tud, u ime svojih djedova, u ime sveg onog što su prošli dužni smo je znati. Barem mi prosvjećeniji.

Neuki prosjek i dalje će , opijen neznanjem gledati u Njemce kao u ideal, u Austriju kao najsvjetlije doba naše prošlosti. Prokleti robovski soj.

Ali istinu o nama morao bi  znati Borel.

On čiji je narod patio puno goru cijenu od naših,  punih 8 stoljeća življenja u jednom drugom kalifatu. Nešto malo manje okrutnom. No okrutnom.

 

Gore narečena Belgijanka Ursula je ujedno i Njemica i Belgijanka. Rođena je dakle u Belgiji, zemlji koja je počinila najveći genocid u povijesti čovječanstva (Kongo) a političarka je zemlje koja na Balkanu ima jako prljavu prošlost. Njemačke.

Ona kada dođe tu, dakle oblikovana u dvije zemlje koje počiniše dva najveća svjetska genocida, nama se obraća kao divljacima, kao populusu koji treba kultivirati, anglizirati nas, odvojiti nas od robusne i neprijateljske Rusije.

Za koju još čekamo da nam pojasne zašto je zla. I što nam je skrivila.

U doba kad su i njeni i Kurzovi i Merkeličini prethodnoci u BIH osnivali konc logore, i nametali nam rasne zakone, preko svojih kvislinga utamničavali naše lidere, narodi Srbije, Hrvatske, BIH, Crne Gore, Makedonije, Albanije, cijeloga Balkana organizirali su se u najveću gerilsku vojsku svijeta i tog vremena.

I pobijedili.

Slomom germanskih konc logora nastala je konstitutivnost u BIH.

Socijalisti i komunisti imali su sračunat i pažljiv pristup nacionalnim pitanjima. Znali su da su nacionalizmi opasni i da mogu u kratkom vremenu slomiti globalni projekt komunizma.

Ovi danas “Europljani” čisto onako banu i bubnu: “Daj brišite to”. Što vi Srbi hoćete? Vi Hrvati? Vi KriptoBosanci? Makedonci? Crnogorci? I onda se čude kad ih netko mršne i istjera iz ureda. Oni i dalje ne osjećaju našu ogorčenost njima. Ogorčenost zbog činjenice  da smo im stoljećima bili štit a oni nas na kraju ispljunuli na nova bojišta kao statističku grešku i geopolitički višak.

Kurz dolazi iz zemlje koja je počinila još ranije aneksiju BIH. Ne iz razloga jer je voljela BIH nego jer se prepala širenja ruskog utjecaja.

O tome zašto je AU zapravo počinila aneksiju BIH čitajte u sljedećem tekstu.

- Advertisement -

1 KOMENTAR

guest

1 Reakcija
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последняя новост

HODAK: Sve će se u Hrvatskoj promijeniti ako u drugi krug uđe jedna ženska osoba

Postoji jedan tipični obrazac koji se ponavlja kroz povijest ove zemlje. Nije važno radi li se o 1918. godini,...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -