Demografska tempirana bomba u Europi nije više tempirana. Ona već otkucava, grize i jede ono što je ostalo od mirovinskih sustava. Više od petine stanovnika Europske unije danas ima 65 godina ili više. Do 2050., taj broj će se popeti na jednu trećinu. Prvi put ove godine, prema podacima WHO-a, broj starijih od 65 nadmašio je broj mlađih od 15 godina. I ako vam to zvuči kao dosadan podatak – to je zato što još ne živite na minimalnoj mirovini.
U BiH, pak, ni bombu nemamo – samo krater. Više se ne govori o tome hoće li sustav puknuti, već tko će ga i kako zakrpati. U Federaciji BiH imamo tek 88.000 više zaposlenih nego umirovljenika. Na svakog penzionera dolazi tek 1,2 radnika. U RS-u sličan omjer. Takvi sustavi ne pucaju u eksploziji – nego se polako urušavaju, kao stara zgrada čiji nosivi zid zaboravi biti nosiv.
U takvom kontekstu, u Sarajevu se okupila reprezentacija zavoda iz bivše Jugoslavije – od Hrvatske i Srbije, do Sjeverne Makedonije i Austrije. Svi sa svojim zakonima, modelima i razinama očaja, ali s istim problemom: nema tko da radi, a previše je onih koji predugo žive. Cinici bi rekli – uspjeh medicine je poraz ekonomije.
“Svi jednaki” – osim kad su radili
Federalni ministar rada i socijalne politike, Adnan Delić, upozorio je ono što svi znamo, ali nitko ne rješava: netko s 15 i netko s 40 godina staža prima istu najnižu mirovinu. To nije sustav. To je nagrada za strategiju preživljavanja sustava, a ne za rad. Tako se stvara moralna panika: zašto uopće raditi više?
Delić predlaže uvođenje različitih razina najniže mirovine, ovisno o godinama staža. Pametno? Apsolutno. Kasno? Apsolutno. U RS-u to već postoji – i mirovina raste sa svakih 10 godina staža. U FBiH još uvijek traje kolektivna zabluda da je 599 KM dovoljno i za čovjeka s jednom godinom i s četiri desetljeća doprinosa.
Lažna socijalna pravda
Nije problem što postoje minimalne mirovine. Problem je što su jednake za sve – jer su postale alat političkog mira, a ne ekonomske pravde. I u tom smislu, svaka reforma koja ne dira taj temeljni problem – postaje šminka.
Brojevi govore sve. 456.000 umirovljenika u FBiH. 544.000 zaposlenih. Ako nastavite čitati ovu rečenicu za pet godina – ti omjeri bit će jednaki. Ili gori. Jer ljudi ne rađaju djecu. Odlaze. Ili čekaju 65. Da bi preživjeli.
Zaključak: Europa stari. BiH trune.
Europa bar stari sa strategijom. BiH stari s improvizacijom. Sustav se reformira tek kad se više nema što isplatiti, a jedina reforma koja se predlaže jest: uzeti onima koji su radili, da bi se izjednačili s onima koji nisu.
To se ne zove solidarnost. To se zove – kultura propasti.
wpDiscuz
