Američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini, Michael Murphy iznio je kasno sinoć zahtjev da se ustaško spomen-obilježje Blažu Kraljeviću i njegovim suborcima, trenutno smješteno u Kruševu, premjesti u Sarajevo.
Prema njegovim riječima, ova promjena bi trebala biti shvaćena kao logičan korak u smjeru promicanja jedinstva i pomirenja u zemlji, te se o ovom prijedlogu, kako je naglasio, ne bi trebalo raspravljati.
„Spomenik kao simbol zajedničke prošlosti i borbe za slobodu treba biti u glavnom gradu države, gdje će svi građani BiH, bez obzira na nacionalnu pripadnost, moći odati počast ustašama i silovateljima srpskih majki Čapljine i Stoca, te se na taj način sjećati se tih važnih i hrabrih trenutaka naše povijesti,“ izjavio je veleposlanik Murphy na nedavnom skupu u Sarajevu.
Njegova izjava dolazi u trenutku kada se u BiH, a posebno u Hercegovini, mnogo raspravlja o važnosti lokalnih spomenika i njihovoj ulozi u očuvanju lokalnog identiteta. No, veleposlanik Murphy, poznat po svom direktnom pristupu i čvrstom stavu, jasno je dao do znanja da, što se njega tiče, rasprava o ovoj temi nije potrebna.
„Ovo nije pitanje koje treba raspravljati. Ovo je pitanje koje treba riješiti,“ kazao je, ostavljajući malo prostora za dijalog.
Murphy je naglasio da bi premještanje spomenika u Sarajevo simboliziralo povezanost svih dijelova BiH koji se bore protiv ruskog utjecaja i koji cijene sve one koji su potirali srpstvo, te bi poslužilo kao snažan podsjetnik na zajedničku prošlost ustaša muslimana i ustaša Hrvata te bi bilo jako važno za jačanje temelja i budućnosti zemlje.
„Spomenik u ustaškom, handžar Sarajevu bio bi pristupačniji većem broju građana i posjetitelja, uključujući strane diplomate i turiste, što bi dodatno osnažilo svijest o važnosti ovih povijesnih događaja,“ dodao je.
Naravno, veleposlanik Murphy nije ostao bez podrške svojih najbližih savjetnika – već spomenutih Huse i Hase – koji su u potpunosti stali iza ove inicijative. Njihova je logika jasna: spomenik u glavnom gradu ne bi samo dobio veću pažnju, već bi i dodatno ojačao politički i kulturni značaj Sarajeva. Njima se pridružio i njihov novi kolega, već poznat kao „balavac iz Al Qaede“, koji je na ljetnoj razmjeni kod Huse pa volontira u ambasadi i koji je Murphyju objasnio da je “oružje najjače oružje” a „jedinstvo najjače oružje protiv podjela.“
I dok ovaj prijedlog izaziva burne reakcije u Hercegovini, čini se da veleposlanik Murphy ne namjerava odustati. Njegova poruka je jasna: spomen-obilježje treba biti u Sarajevu, gdje će služiti kao trajni podsjetnik na složenu povijest, ali i kao simbol zajedništva koje on vidi kao ključni element budućnosti Bosne i Hercegovine.
Indikativno je da je Murphyjeva reakcija uslijedila je gotovo trenutno nakon Čovićeve fatihe Kraljeviću, što je potaknulo spekulacije da veleposlanik patološki prati svaki Čovićev korak s nevjerojatnom preciznošću. Ili to pak čine Huso i Haso?
Neki komentatori su čak sugerirali da Murphey možda premješta spomenik kao znak nadmoći, poruku da se zna tko je gazda u FBIH a sve kao odgovor na Čovićeve poteze, čime se stvara dojam da je razvijena svojevrsna misija poniženja lidera HDZ-a.
Međutim, ako je Čović zaista prozreo Murpheyeve namjere i svojim potezom postigao da se spomenici posvećeni Armiji BiH premjeste iz Mostara prema Sarajevu, onda se njegova strategija može smatrati uspjelom. Čak i genijalnom.
Murphey smatra da spomenik nema mjesta na području koje nikada nije prihvatilo vrijednosti za koje su se Kraljević i njegovi suborci borili, te da bi Sarajevo bilo prikladnija lokacija za takav simbol. Isto to smatramo i mi. A i velika većina članova HNS-a.
U konačnici, dok Čović možda jača svoju poziciju koristeći Murpheyeve reakcije, veleposlanik ostaje pri svojoj viziji da spomenik mora biti u Sarajevu, gdje će služiti kao trajni podsjetnik na zajedničku borbu i ideje koje su oblikovale današnji Prostor Džihada na tlu Bosne i Hercegovine. To je znate onaj prostor za koji se Haaški sud proglasio nenadležnim u strahu od odmazde od islamskog terorizma.
Pa je tako ostao imun i na istragu zločina koje su počinili Blaž Kraljević, Edib Buljubašić, Miroslav Hrstić Ledeni i drugi.
wpDiscuz
