
Kad država shvati da ne treba naplaćivati ono što tvrtka sama ističe kako bi je ljudi prepoznali – znamo da se nešto napokon mijenja nabolje.
U Federaciji BiH više se neće naplaćivati komunalna pristojba za isticanje naziva tvrtke. Ova dugogodišnja birokratska glupost, koja je poput kamena u cipeli iritirala gospodarstvenike i tjerala ih u kreativne akrobacije oko tabli, natpisa i registarskih oznaka – konačno je pala. I to ne samo kao dobra volja, već kao pravna obveza.
Naime, Ustavni sud Federacije BiH, temeljem zahtjeva federalnog dopremijera Tonija Kraljevića, donio je mišljenje broj U-6/25 kojim se lokalnim vlastima naređuje da iz svojih propisa izbrišu ovu neslavnu stavku. Još preciznije: zabranjuje im se da naplaćuju firmama što ih je uopće moguće pronaći.
Riječ je o jednoj od onih “naknada” koje su godinama činile poslovni ambijent apsurdnim, gdje je vlasnik radnje, uz sve poreze, doprinose, parafiskalne i fiskalne harčeve, još i dodatno plaćao to što mu ime stoji na zidu. Kao da to ime tu stoji iz inata, a ne da bi potrošač znao ući na prava vrata.
Mišljenje Ustavnog suda ima jasan efekt – svi županijski, gradski i općinski organi dužni su ukinuti tu pristojbu, a sudovi i upravna tijela ne smiju je više primjenjivati, bez obzira na to je li izričito bila predmet ocjene ustavnosti ili ne.
Ovaj potez dolazi u kontekstu šire fiskalne reforme koja uključuje i smanjenje zbirne stope doprinosa za 13,25%, te finalizaciju zakona o fiskalizaciji transakcija, kojim se želi obuhvatiti i ono što je do sada plutalo u sivoj zoni.
U svakom slučaju – ovo je konačan znak razuma. Država koja ne kažnjava to što netko želi da ga ljudi nađu, prepoznaju i eventualno potroše novac kod njega – počinje shvaćati osnovne zakonitosti tržišta.
Zahvala ide Toniju Kraljeviću, jer ne samo da je potegnuo pitanje, nego je postigao i konkretan učinak. U zemlji gdje se često “pita za mišljenje”, a ništa se ne mijenja, ovaj slučaj je rijetka iznimka.
Možda, samo možda, u ovoj fiskalnoj priči ipak ne hodamo svi kao muhe bez glave.