Partner do jučer, izdajnik danas
SAD, kao najbolji prijatelj na daljinu, s prezirom je prekinuo strateško partnerstvo s Gruzijom. Glasnogovornik State Departmenta, Matthew Miller, objavio je da je odluka Gruzijskog sna “izdaja gruzijskog ustava”, jer je ustav očito svetiji od volje birača. I to u zemlji gdje politički scenarij podsjeća na meksičku sapunicu: predsjednica Zurabišvili najavljuje da neće priznati izbore, oporba bojkotira parlament, a narod prosvjeduje, vjerojatno dijelom zato što nema što drugo raditi petkom navečer.
Bruxelles: Volja naroda ili volja EU?
Nova visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost, Kaja Kallas, ozbiljno prijeti sankcijama. Jer ništa ne kaže “europske vrijednosti” kao batina viznih ograničenja i ekonomske kazne. “Jasno je da gruzijska vlada ne poštuje volju naroda kada je u pitanju europska budućnost,” kaže Kallas. Ipak, teško je ne zamijetiti kako EU voli volju naroda – ali samo kad se ta volja podudara s njihovom.
Sankcije, međutim, zahtijevaju jednoglasnu odluku, a Mađarski premijer Viktor Orban, uvijek spreman zaigrati ulogu EU-ovog buntovnika, već je stao uz Gruzijski san. Hoće li Orban ponovno postati trn u peti Bruxellesa?
Gdje su ideologija i pragmatizam?
Na papiru, EU put je svetinja. No, u stvarnosti, sve se svodi na to tko može privući više saveznika u svojoj igri prijetnji i obećanja. Gruzija, sa svojom političkom kaotičnošću i geostrateškom pozicijom, odjednom je postala primjer koliko ideologija vrijedi – točno onoliko koliko su jake sankcije i pritisak.
Što dalje?
Ako EU uspije natjerati Gruziju natrag na pravi put, Bruxelles će se opet hvaliti svojom sposobnošću da “brani demokraciju”. Ako ne uspije, naravno, krivci će biti populizam, Orban i “proruski interesi”. I dok Gruzijski san pokušava balansirati između Kremlja i Bruxellesa, narod Gruzije vjerojatno se pita tko je ovdje zapravo podložan čijoj volji.