U Bosni i Hercegovini ništa nije onako kako se čini. Kad se voda zamuti, uvijek treba tražiti onoga tko ju je zamutio. Kad se laž izgovori, uvijek treba pitati – za koga je izrečena?
Željko Komšić, čovjek kojeg su neki zvali hrvatskim predsjednikom, neki bošnjačkim džokerom, nekoi poput nas stvarnim imenom – Jazavcem ušao je u priču kojoj nije dorastao.
Mislio je da postavlja šahovsku zamku Dodiku, a na kraju je ostao sam na ploči – bez pješaka, bez lovaca, samo s gologlavim kraljem koji više nema gdje pobjeći.
SDA i njezine obavještajne strukture, vječno umrežene u polusvijet paraobavještajnih igara, odlučile su da će Komšić postati mamac. Plan je bio jednostavan: samouhićenje kao instrument rušenja Dodika.
Komšić bi bio uhićen, privremeno pritvoren i tako iskonstruirao privid “neutralnosti” – dokaz da OHR ne udara samo po Srbima. U tom scenariju, NATO bi dobio izliku za još agresivniju politiku prema Republici Srpskoj i dodatni argument da se krene prema konačnom cilju – uhićenju Milorada Dodika.
Sve je bilo uvezano, svaka karika bila je na svom mjestu. I onda se dogodio proboj.
Sve je počelo nenajavljenim gostovanjem na Hayat TV-u, koje nije bilo n niti unaprijed najavljeno u programu. Komšić se ukazao kao duh, došao je u emisiju kao da je ušao kroz zadnji ulaz, šapnuvši voditelju da pusti kameru. Počeo je govoriti neobično radikalno, surotno od EU/OHR direktive koju su dobili svi političari u FBIH, govor mu je bio pun strasti kakva se ne očekuje od ispranih, birokratskih figura zapadne politike.
Nije to bio onaj poslušni Komšić koji maše EU/NATO frazama i drži govore o “građanskoj državi”. Bio je to netko drugi – čovjek koji govori o bošnjačkoj državi, nacionalizmu, muslimanskoj mladosti, koji im daje poruku da se povijest ne mijenja dijalogom, nego srcem i puškama.
Govor mu je bio gotovo zavjerenički. “Europa je zaustavila rat tek kada je Armija BiH počela osvajati teritorij,” rekao je Komšić. Prijevod? “Zapad mrzi nas muslimane. Mladosti bošnjačka, spremite se. Samo sirova snaga može zaustaviti Srbe i Dodika.”
Taj govor nije bio za široku publiku. Termin u kojem je emitiran bio je slabog dosega, nije ga vidjelo previše ljudi. Zato video nkada nije niti objavljen na inače ažurnoj Hayatovoj youtube stranici a sa Facebook stranice gdje ga je algoritam slučajno povukao brzo uklonjen. Kao da ga nikad nije ni bilo. Jer nije bio namijenjen javnosti – bio je mamac za NATO.
Trebalo je par sati da AID odigra svoj potez. Jutro poslije OSA šalje NATO-u hitnu poruku. Potpisnik je bio “provjereni AID-ov kadar”, netko s dosjeom kojeg se ne dira, netko tko je u pravim rukama kad treba “progurati poruku”.
Poruka je bila jasna:
“Predsjednik Željko Komšić djeluje antidaytonski, radikalizira mlade muslimane, otvoreno zaziva naoružavanje i stvaranje vojnih struktura mimo NATO-a i OHR-a. Tražimo daljnje naputke o postupanju. Spremni smo za uhićenje i osiguranje pritvora nakon vaše konzultacije s OHR. U slučaju da se ovo dogodi naše uhićenje Dodika bilo bi znatno lakše.”
U tom trenutku, u glavnim kabinetima NATO-a upalila su se svjetla. Ovo je savršen alibi za sutrašnje uhićenje Dodika.
Ruski kroše
Ali tada se dogodilo ono što AID-ovci nisu očekivali. Rusi su već ranije primijetili povećanu komunikaciju između Komšića, Lagumdžije i Bajrovića. Nije to bilo slučajno ćaskanje, niti političke poruke o “građanskoj državi”. Bila je to konspiracija.
Kad je pismo iz OSA-e stiglo u NATO, isti dan ruske službe pišu Kremlju.
Putin ne voli biti uhvaćen na spavanju. On zna da svijet nije crno-bijel, zna da je sve što dolazi iz NATO-a unaprijed dogovoreno.
Njegova poruka Trumpu bila je kratka i jasna:
“Majdan u Banja Luci se neće ponoviti. Novi Zelenski u Bosni nije opcija.”
Dodao je još nešto – ključno za razumijevanje. “Imam Dodikovo jamstvo dano meni osobno da neće povući niti jedan antidaytonski potez.”On je pod našom zaštitom, jer ne radi ništa izvan okvira Daytona. Svi potezi koje vuče Srpska pa i nepoštivanje Christiana Schmidta su duboko u skladu s Daytonom. Schmidt nije visoki predstavnik”
To je bio trenutak kad se plan urušio. NATO nije povukao zahtjev za uhićenje Komšića – ali je plan za uhićenje Dodika propao.
OHR je sada na potezu, ali Schmidt se nije nadao ovakvom raspletu i trebali su mu dani da shvati što se dogodilo nakon što je NATO ponovio da ne odustaje od uhićenja Komšića.
NATO, naime, i nakon razotkrivene igre inzistira na uhićenju Komšića – ali sada ne zbog Dodika, nego kako bi se iskoristila prilika za aneksiju Federacije BiH pod izlikom stabilizacije situacije među muslimanima i kako bi se na taj način ponizilo Trumpa. Želi se poslati poruka da NATO imputi ne ovise o razgovorima Trump Putin. I da su oni ozbiljna organizacija.
NATO-ov plan sada je jasan: Federacija BiH postala bi EU teritorij pod direktnom aneksijom Bruxellesa. To bi bila pobjeda Zapada u ratu protiv ne samo ruskog nego i Trumpovog utjecaja na Balkanu.
Ako Schmidt odustane od Komšićeva uhićenja, ugrozit će privremeno vlastitu poziciju ali time otvara vrata Trumpovoj administraciji da FBIH stavi pod vlastitu zaštitu – čime BiH postaje novi Trumpov geopolitički poligon a Schmidt nevjerojatno moćan njegov čovjek na ovom dijelu BIH.
Plenković priželjkuje prvi scenarij. Njegova ambicija je jasna – želi da BiH postane EU teritorij kako bi se on nametnuo kao ključni igrač u regiji.
No, Hrvatima u BiH više odgovara drugi scenarij.
U slučaju da Trump preuzme FBIH, konačno bi se oslobodili zagrebačkog tutorstva i pronašli suverenistički model suradnje s Trojkom i vladanja Federacijom. Trumpov ulazak u FBIH omogućio bi konačno i spas BIH od podjele. No s ekonomske strane gledano, najvažnije je to što bi svi u FBIH osim radikalnih islamističkih skupina dobili EU državljanstvo ali bi raspad BIH bio neminovan. EU naprosto nema kapacitet dijaloga s Banja Lukom dok Trump ima.
SDA u panici – bijeg iz Sarajeva već je počeo?
Plan se raspao. U trenutku kada je postalo jasno da su Rusi razotkrili cijeli manevar, u Sarajevu su se upalili alarmi.
Nije trebalo dugo da se primijete promjene. Broj zahtjeva za vize naglo je porastao. Neki su aplicirali za Tursku, drugi za Saudijsku Arabiju, treći za egzotične destinacije gdje nema izručenja.
Unutar američke ambasade vlada neobična atmosfera. Kadrovi SDA koji su imali pristup povjerljivim informacijama State Departmenta, diskretno , koliko se to može u panici, se prebacuju u arapske zemlje. SDA a ni Teheran ne žele čekati da im FBI zakuca na vrata.
Suljagić i Bajrović pripremaju iseljenje, ali i objašnjenje za javnost. Bajrović je već najavio da ga “pozivaju međunarodne obveze”, dok Suljagić šuti, nesiguran kako opravdati nestanak. No Potočari su zatvoreni. Iz “emotivnih” razloga i osjećaja nesigurnosti. Koji ne sporimo. Doista nije lako biti provaljen od USA.
A možda je najbizarniji detalj – Aziz Hasanović iz Hrvatske diskretno istražuje putne opcije prema Teheranu.
Zatvaranje Memorijalnog centra u Potočarima također nije slučajnost. To nije pitanje financiranja ni političkog manevra. To je bio dio plana za brisanje tragova. Tamo je štošta tog što bi trebalo blokirati od preseljenja. Bar dok nova US administracija ne obavi potpuni screening. Već smo pisali da je Suljagić bivši radnik Iranske ambasade a da mu je ujak koji ga je tamo uposlio javno slavio rušenje WTC tornjeva.
Nešto veliko se događa
NATO inzistira na Komšićevom uhićenju ne zbog njega samog, nego zato što time želi anektirati Federaciju BiH pod izlikom stabilizacije. Taj scenarij omogućio bi Bruxellesu da pokaže kako još uvijek ima moć nad Balkanskim kriznim područjima i da ipak jesu nekakva sila.
U ovom trenutku Bruxelles više mrzi Trumpa nego Putina. I to objašnjava svu histeriju koja dolazi iz EU administracije.
Uskoro možemo očekivati intenzivne sastanke između Schmidta i Plenkovića, kao i učestale konzultacije sa NATO-om.
No, realnost je neumoljiva – Schmidt je u kutu, i odluka koju donese definirat će njegovu budućnost daleko više nego budućnost BiH.
I dok Bruxelles sve više pritišće na uhićenje Komšića, Schmidt je svjestan da bi taj potez bio definitivna predaja Federacije BiH u ruke EU protektorata. Istovremeno, Trumpova administracija vidi priliku u zadržavanju statusa quo.
Ako je povijest učiteljica, Schmidt neće riskirati s Bruxellesom.
Svi njegovi dosadašnji potezi pokazuju da voli igrati na sigurno. Ako NATO i Bruxelles ne mogu jamčiti njegovu političku budućnost nakon mandata u BiH, a Washington može, tada je pitanje samo: koliko brzo Schmidt mijenja stranu?
Dok se prije samo nekoliko tjedana unutar OHR-a i NATO-a raspravljalo o mogućnosti odvođenja Dodika s lisicama, sada ta ideja više nije na stolu.
Sada je glavno pitanje kako omogućiti Schmidtu dostojanstven bijeg iz ove kaljuže koju je sam zakuhao, na nagovor AID-a i eurobirokrata.
U konačnici, pred Schmidtom je povijesni izbor. Ostati pod Bruxellesom i sudbinu vezati uz oslabljenu EU administraciju – ili se pozicionirati kao ključni Trumpov igrač u Europi.
Jedan put vodi u prosječnu europsku karijeru nakon BiH, a drugi bi mogao donijeti status političkog kapitala kakav je nakon 2014. dobio Zelenski.
Švabo sada odlučuje. A mi znamo što će odlučiti. Tvrdit će da je ovo sve izmišljeno i da nije vidio nikakav zahtjev za uhičenjem Komšića.
Bit će to znak Trumpu da slobodno uđe u FBIH i dovrši posao. Nakon toga svaki trag EU utjecaja u BIH i NATO kofrčenje će prestati. Jedno vrijeme će se buniti Turska, no nakon što Trump uzme FBIH a Putin RS stvari u BIH će ići svojim tokom. BIH će se morati vratiti na izvorni Dayton ili je neće biti. Bošnjački pokušaj manipulacije NATO-om i Amerikom bit će kažnjen brisanjem svih povlastica koje su dobili preko OHR amandmana a Schmidtova osveta bit će nešto najskuplje što će platiti u svojoj povijesti.
Schmidt će spasiti svoju kožu, AID koji je sve zakuhao će platiti najveći ceh, dok će Hrvati konačno shvatiti zašto HDZ ovih dana igra ovu, na prvu ruku besmislenu. Igru apsolutne podrške OHR-u i “izdaje Dodika”. Nema izdaje Dodika. Jedino što je izdano u ovoj priči bila je logika. Logika AID-a i Željka Komšića.
Stay Tuned
/Poskok/
wpDiscuz
