Sporazum je potpisan 4. studenog 2020. godine u Islamabadu, ali do danas nije ratificiran ni u Pakistanu ni u BiH.
Naim Abas jedan je od oko 3.800 migranata iz Pakistana koji borave u Bosni i Hercegovini. Tu je već osam mjeseci i uglavnom je boravio u Sarajevu i Velikoj Kladuši, na zapadu Bosne i Hercegovine.
Osam puta, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE), pokušao je prijeći granicu s Hrvatskom i otići u Italiju. Šest puta uhvatila ga je hrvatska policija, a dva puta slovenska. Želi ići u Španjolsku, jer tamo ima prijatelja. Naim bi, međutim, mogao biti vraćen u Pakistan, nakon što na snagu stupi Sporazum o readmisiji između Islamske Republike Pakistan i Bosne i Hercegovine, koji podrazumijeva spremnost zemalja da se uključe u međunarodne akcije sprečavanja nelegalne migracije, odnosno vraćanje državljana Pakistana iz BiH u matičnu zemlju.
Njime se reguliraju pitanja prihvata vlastitih državljana, državljana trećih država i osoba bez državljanstva koje borave na teritoriji ugovorne strane u suprotnosti s njihovim zakonima. Sporazum je potpisan 4. studenog 2020. godine u Islamabadu, ali do danas nije ratificiran ni u Pakistanu ni u BiH. Bez ratificiranja, Sporazum je nevažeći.
Iz Veleposlanstva Pakistana u BiH za RSE kažu kako će Pakistan ratificirati Sporazum nakon što to urade institucije BiH. ”Idući korak je ratifikacija. To ona znači da obje zemlje trebaju oslužbeniti ovaj Sporazum.
S naše strane to će biti Ministarstvo vanjskih poslova, ali taj dokument svakako treba potpisati predsjednik države, dakle to će učiniti predsjednik Pakistana (Arif Alvi, op. a.)”, kazali su iz Veleposlanstva. Posljednji korak, kažu iz Veleposlanstva, bit će razmjena ratificiranih Sporazuma.
Komplicirane i spore procedure u BiH?
Za dva i više mjeseca u BiH je proces ratificiranja u fazi čekanja. Komplicirana procedura potpisivanja i ratificiranja međunarodnih sporazuma podrazumijeva sudjelovanje i suglasnost nekoliko institucija. Da bi sporazum bio potpisan, najprije je Ministarstvo sigurnosti BiH Vijeću ministara predložilo sporazum, potom je Vijeće dokument uputilo Predsjedništvu BiH koje je dalo suglasnost.
U ime BiH, odnosno Vijeća ministara, Sporazum je potpisao ministar sigurnosti Selmo Cikotić, na pakistanskoj strani to je učinio ministar unutrašnjih poslova Ijaz Ahmed Shah. S ministrom sigurnosti u Pakistanu je bio i član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović. O Sporazumu i njegovoj ratifikaciji na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH 12. siječnja 2021., ministra Cikotića pitala je zastupnica Marina Pendeš.
Ona se interesirala zašto još uvijek nije u parlamentarnoj proceduri, što je samo jedan od koraka do ratifikacije. Ministar Cikotić je odgovorio da je Sporazum potpisan na osnovu odluke Predsjedništva BiH od 15. oktobra 2020., kao i protokol između Ministarstva sigurnosti BiH i Ministarstva unutrašnjih poslova IR Pakistan.
”Ustavni osnov za potpisivanje ovog sporazuma nalazi se u članu 3, stavu 1.a, Ustava BiH, prema kojem je vanjska politika u nadležnosti institucija BiH, i u članu 5, stav 3.d, prema kojem je Predsjedništvo BiH nadležno za vođenje pregovora, zaključivanje međunarodnih sporazuma, otkazivanje sporazuma, kao i ratifikaciju sporazuma, uz suglasnost Parlamentarne skupštine BiH”, kazao je tokom sjednice Doma naroda Cikotić.
Dodao je da je postupljeno u skladu sa zakonom, te da je tekst sporazuma najprije u listopadu 2020. dostavljen Vijeću ministara, a po potpisivanju su originalni primjeri sporazuma dostavljeni Ministarstvu vanjskih poslova, s ciljem pokretanja postupka ratifikacije, te pohranjivanja u zbirku međunarodnih sporazuma.
”Tekst sporazuma u Domu naroda dobit ćete u sklopu procedure ratifikacije”, kazao je ministar sigurnosti.
Tko treba požuriti?
Ratificiranje međunarodnih sporazuma u BiH radi Predsjedništvo BiH, ali procedura je nešto složenija od toga. Najprije je, kako je kazao i ministar Cikotić, potpisani Sporazum proslijeđen Ministarstvu vanjskih poslova. Marina Pendeš na odgovor Cikotića je kazala “da je vidljivo da se mi (BiH) bavimo upravljanjem migrantske krize, a ne sprečavanjem ilegalnih migracija“.
”Na to treba dati fokus. Hvala ministru što nam je ukazao da Ministarstvo vanjskih poslova, na čelu s Biserom Turković, od 4. studenog do danas nije uputilo prema Parlamentu Sporazum o readmisiji s Pakistanom. Zamolila bih gospođu ministricu da malo požuri”, kazala je Pendeš u Domu naroda. Iz Ministarstvo vanjskih poslova za RSE kažu – oni su svoj dio posla uradili.
Ministarstvo je spremilo prijedlog odluke o ratifikaciji Sporazuma o readmisiji između BiH i Pakistana, i to nakon dobivenog mišljenja Ureda za zakonodavstvo Vijeća ministara 29. prosinca 2020. godine. Iz ovog Ministarstva su za RSE napisali da je prijedlog odluke upućen u Vijeće ministara 5. siječnja. ”Očekuje se da Vijeće ministara utvrdi prijedlog odluke o ratifikaciji, kako bi predmet bio dostavljen Predsjedništvu Bosne i Hercegovine”, naveli su.
Predsjedništvo, potom, utvrđeni prijedlog odluke upućuje u Parlamentarnu skupštinu, najprije u Zastupnički, a onda u Dom naroda. Nakon što oba doma Parlamenta BiH daju suglasnost, predmet se vraća u Predsjedništvo BiH koje donosi odluku o ratifikaciji. Za RSE su iz Generalnog tajništva Vijeća ministara naveli da su zaprimili, 12. siječnja, Nacrt odluke o ratifikaciji Sporazuma o readmisiji između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Islamske Republike Pakistan i Protokol između Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i Ministarstva unutarnjih poslova Islamske Republike Pakistan o implementaciji Sporazuma o readmisiji između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Islamske Republike Pakistan.
”Predlagač materijala je Ministarstvo vanjskih poslova BiH. Materijal je u pripremi za razmatranje na sjednici Vijeća ministara BiH”, naveli su.
Iz Tajništva nisu mogli precizirati kad će se prijedlog odluke naći na dnevnom redu Vijeća ministara, te da o tome odlučuje predsjedavajući Zoran Tegeltija. Protokol između dva ministarstva podrazumijeva da su nadležni organi za primanje, podnošenje i obradu zahtjeva za readmisiju, kao i onih za tranzit, Ministarstvo sigurnosti za Bosnu i Hercegovinu i Ministarstvo unutrašnjih poslova za Islamsku Republiku Pakistan.
Readmisija i prihvat državljana dviju država, te tranzit stranaca, odvijat će se preko međunarodnih aerodroma u Sarajevu i Islamabadu. Sporazume o readmisiji operativno provodi Služba za poslove sa strancima. Direktor Službe Slobodan Ujić za RSE je ranije kazao da će najteži dio biti utvrđivanje identiteta migranata. ”Ti sporazumi u praksi budu primjenjivani samo u situacijama kada imate konkretne materijalne dokaze.
Evo, ako pričamo o Pakistanu, morate da imate utvrđen identitet, da se znači radi o državljaninu Pakistana, kroz biometrijske podatke, i da je država potvrdila”, kazao je Ujić. Ujić je rekao i kako državljani Pakistana koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu nemaju nikakva identifikaciijska dokumenta.
”Znači, morate imati potvrdu od države da se radi o njihovom državljaninu, morate imati potvrdu od države da ona prihvata svog državljanina, i onda tek stupa i ide u realizaciju. To veoma sporo ide, budući da svi ovi državljani Pakistana, koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu i koji budu tu, nemaju nikakva identifikacijska dokumenta.”
Repatriranje na dobrovoljnoj osnovi već traje
Iz Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) u Sarajevu za RSE su kazali da će, u suradnji s Ministarstvom sigurnosti BiH, pratiti provedbu navedenog sporazuma ”s ciljem pomoći vlastima da što kvalitetnije provode u praksi svoje konvencijske obveze, uključujući poštivanje osnovnih načela konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine”. ”Jedno od temeljnih načela za pitanje zaštite izbjeglica je načelo non-refoulement, načelo zabrane protjerivanja ili vraćanja.
To načelo štiti one osobe koje su u postupku traženja azila i one koje su dobile status izbjeglice ili međunarodne zaštite u Bosni i Hercegovini od prisilnog vraćanja na bilo koje područje gdje postoji vjerovatnost da bi bili proganjani, mučeni, ubijeni, tj. područjima na kojima ne mogu dobiti zaštitu neke države”, kazali su ranije za RSE iz UNHCR-a u BiH.
A dobrovoljnim povratkom državljana Pakistana iz BiH, također, upravlja Služba za poslove za strancima u suradnji s Međunarodnom organizacijom za migracije. Iz Veleposlanstva Pakistana u BiH kažu da je repatriran veliki broj državljana na osnovu dobrovoljnog povratka.
”Mi na mjesečnoj bazi repatriramo značajan broj ljudi iz Pakistana. U prošloj godini smo vratili oko 150 državljana uz pomoć IOM-a. Repatrijacija je proces koji traje.
Ako usporedimo brojke iz 2019. godine s 2020. – vidimo da je broj ljudi koji žele da se vrate porastao. Sve je više onih koji se dvoume o tome treba li nastaviti putovanje ili se vratiti kući, u svoju zemlju. Posebno kad znaju i da je potpisan Sporazum o readmisiji”, kazali su iz Veleposlanstva Pakistana. I
z Službe za poslove sa strancima za RSE su naveli da su tijekom 2020. godine kroz potpomognuti dobrovoljni povratak u zemlju porijekla vraćena 102 državljana Pakistana. Truntno je 27 državljana Pakistana izrazilo želju za dobrovoljnim povratkom u zemlju porijekla i u postupku su pribavljanja neophodne dokumentacije. U 2020. godini Služba za poslove sa strancima registrirala je 16.190 nezakonitih migranata od kojih su 3.872 državljani Pakistana.
Prema podacima UNHCR-a, oko 25 posto migranata od oko 6.000 onih koji su smješteni u prihvatne centre u BiH je iz Pakistana. Procjenjuje se da je oko 3.500 migranata bez ikakvog smještaja u BiH. Sporazum o readmisiji neće se odnositi na tražitelje azila u BiH. Iz UNHCR-a su naveli da je dosad azil zatražilo oko 50 osoba iz Pakistana.
wpDiscuz
